Ako Dominika Livakovića pitate koja mu je najveća utakmica morao bi se dobro zamisliti jer autor je brojnih maestralnih izvedbi i epohalnih nastupa u Dinamovom i reprezentativnom dresu, ali protiv jedne mane ipak nije našao dovoljno efikasno cjepivo. U 74. minuti utakmice, koja je dotad bila igrom i rezultatom na strani Dinama zaspao je na golu kako mu se zna dogoditi, nije pravodobno izašao i dopustio je Marku Livaju, inače nevidljivom, da zabije za 1:1.
Prije određenog vremena o Livakoviću smo raspravljali s golmanskim ekspertom Marijom Jozićem, također nekad čuvarem mreže Dinama koji nas je uvjeravao da je ispravio sve slabosti i čudio se što nije izbor najvećih klubova. Nakon derbija nazvali smo Jozića. Imao je samo jednu rečenicu:
- Livaković sam najbolje zna da je mogao i morao bolje. Nama vratarima, kad načinimo nešto loše, nitko to ne treba govoriti, sami smo toga svjesni.
Kako smo to znali od njega viđati kad nije efikasan u izlasku s crte, tako je i ovaj put ostao "zabetoniran" i kasnio. Nakon što je shvatio da treba nešto poduzeti, više nije mogao, Livaja se sjajno zagradio i efektno ga matirao. Logično je razglabati što su radili stoperi dopustivši Livaji da se nađe u takvoj poziciji te kuditi Josipa Mišića čija je lopta bila nekontrolirana i padala u Dinamov peterac, no u njemu golman mora biti kralj, tamo mu nitko ništa ne smije ako je koncentriran i samouvjeren. Kad bi Livaković reagirao kako je trebao izašao bi ispred Livaje ili u najgorem slučaju skočio preko njega te boksao ili uhvatio loptu. Nije mogao jer je zakasnio...
Ako je pogodak Livaje razlog da Livaković ostane u Maksimiru, modri puk treba slaviti, a ne tugovati
Do kraja je Hajduk još jednom poentirao pa se derbi koji je većim dijelom išao na mlin Dinama pretvorio i golem trijumf Bijelih, a Livaković je podsjetio na neke stare dane postavši jedan od tragičara. Točno je da nema tako velikog vratara i nikad ga nije bilo koji povremeno nije kiksao, međutim upravo je ova situacija vrlo vjerojatno dijagnostika koja je pokazala zašto ne brani u nekom od vrhunskih klubova, što bi po svojim mnogim vrlinama mogao.
Izlazak s gol crte mu je rana koju su detektirali skauti, pogotovo kod dubinskih lopti, pa eto i takvih poput ove, i zbog čega za njega nije bilo ponuda s prestižnih adresa. Crna točka koja mu je limitirala karijeru. Uz igranje nogom koje je poprilično popravio. Mnogi će nakon ove večeri kazati da smo dobili odgovor na pitanje zašto je Livaković još uvijek u Dinamu.
No ti skauti i klupski stručni šefovi ipak nisu posve u pravu. Golovi kakav je primio od Hajduka ili slični događaju mu se u novije vrijeme rijetko, a svatko ima svoju slabu točku. Nitko nije savršen. Koliko je jak u glavi pokazuje činjenica da je potom obranio težak udarac koji je uputio Odjidja-Ofoe.
Pitanje je što će donijeti prijelazni rok jer Livaković se i dalje nada ponudi iz liga Petice, a Fenerbahçe mu je zadnja opcija, osim ako ga Turci ipak slome. Neki su Dinamovi navijači komentirali: eto zašto se nikad neće prodati. Ako je pogodak Livaje razlog da ostane u Maksimiru modri puk treba ga slaviti, a ne tugovati. Kad bi Livaković zbog njega i dalje bio na vratima Dinama, to bi bilo najbolje što bi se Dinamu moglo dogoditi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....