Istra 1961 već dulje vrijeme ima jasan smjer kojim ići, a u kontekstu toga, s baskijskog balkona pogled puca primarno prema Saši Bjelanoviću, koji u kontinuitetu pokazuje putokaz kako bi sportski direktor u Hrvatskoj trebao raditi: proizvodnja, vjera, teren, tržište, temeljni su postulati domaće produkcije i temeljitog skautinga. U novoj sezoni, konačno, postoje barem dva dokaza za ove tvrdnje, a odazivaju se na ime i prezime: Nik Škafar Žužić i Dukan Ahmeti.
Prvi ima 17, drugi 19 godina, a zajedničko im je talent, potvrđen seniorskim iskoracima, što, jasno, promatra i Dinamo. Nije, doduše, jedini, niti je riječ o otvorenim pregovorima, još manje o dogovorenom transferu, ali u Maksimiru su njihova imena već upisana u bilježnicu. A u nedjelju će ta bilježnica, eto, izaći na teren: Istra gostuje kod Dinama (15 sati), pa će se sve ono što stoji u skautskim zabilješkama moći provjeriti iz prve ruke.
Taj se, doduše, dvojac ne mora posebno predstavljati, Javier Cabello daje im priliku da to čine sami: Ahmeti je Dinamu već zabio u kolovoškom remiju na Drosini (2:2), a u listopadu su na osječkoj Opus Areni odradili malu zajedničku demonstraciju svog potencijala: Ahmeti je ušao na poluvremenu, pet minuta poslije poslužio Škafara Žužića za preokret, pa u sudačkoj nadoknadi krenuo u slalom i sam zaključio pobjedu 3:1. U samo 45 minuta imao je šest uspješnih driblinga iz šest pokušaja. Za dečka koji još uči seniorski nogomet, dosta ozbiljna i konkretna brojka...
Škafar Žužić, pak, u Pulu nije stigao kao gotov proizvod. Rođen u Postojni, prošao je Novigrad i Rijeku, a na Drosini se razmahao toliko da je protiv Slaven Belupa postao najmlađi Istrin strijelac u HNL-u. Krilo je koje voli loptu, prostor i suparnika pred sobom. Neće svaki njegov pokušaj proći, ali teško ćete mu objasniti da drugi put ne proba.
Istra ga, inače, nije željela pustiti ni na U-17 Svjetsko prvenstvo, što momku, može se čuti, nije najbolje sjelo, no zahtjevi profesionalizma nisu uvijek ugodni, dapače.
Ahmeti je drukčiji tip, domaći dečko, iz Puline nogometne radionice, s usputnim seniorskim doškolovanjem u Uljaniku. Nije sprinter uz aut-liniju, on je tip igrača koji između suparničkih redova traži dva metra, okret i dodavanje. Desetka, ponekad osmica, s tri prvenstvena pogotka ove jeseni.
I, usput, zanimljivim maksimirskim opisom: tamo ga potencijalno vide kao nasljednika Luke Stojkovića. Okej, lako je tako što napisati u skautskom izvještaju, kudikamo teže platiti i znati da je to - to.
A da priča ne ostane samo na lokalnom zanosu, pobrinuo se i CIES: sredinom listopada Ahmeti je po učinku pogodaka i asistencija na 90 minuta među igračima do 20 godina u 45 obrađenih liga bio drugi, iza Laminea Yamala, a Škafar Žužić osmi, što, jasno, ne znači da je Pula odjednom stvorila toliko u Zagrebu spominjanu La Masiju, ali se na Drosini stvara nešto što definitivno prelazi granice Lijepe naše.
Dinamo to, uostalom, dobro zna. Lani je iz Istre odveo Matea Lisicu i Morisa Valinčića za oko 2,5 milijuna eura, a Bjelanović je, pak, u međuvremenu napunio novu vitrinu, s time da ne mora požurivati kupce: ovi klinci i dalje rastu, stječu iskustvo, što je najbolje u "kućnom okruženju", no ujedno talent i potencijal potvrđuju na travnjaku, što samo po sebi ukrašava "izlog". A novu dekoraciju pripremaju i za - Maksimir.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....