Mogla je to biti neka sasvim druga priča, ona s pozitivnim predznakom. Ali sve nogometne i životne priče ponekad odu u nekom sasvim drugom smjeru. Ovdje je riječ o Ivanu Nevistiću (27), vrataru Dinama koji je na odlasku iz Maksimira. Nije još sve zaključeno i dogovoreno s poljskom Cracoviom, klubom u kojem bi trebao nastaviti karijeru. Naime, Poljaci stalno mijenjaju uvjete transfera, modrom klubu se to ne sviđa. Tako da je postoji i mogućnost da Nevistić ostane u Maksimiru, u utorak je normalno trenirao s momčadi.
Dinamo je krajem siječnja 2021. godine od Rijeke kupio Ivana Nevistića, spominjala se transferna svota od tri milijuna eura. Ostavio ga je na posudbi kod prodavača, dakle na Rujevici. Neki su taj potez bili skloni komentirati i kao Dinamovu financijsku pomoć “Neveri s Kvarnera”. Kad se radi o cifri koja je za hrvatske prilike bila jako velika, konačno, jedna od najvećih koju je uopće platio maksimirski klub za dovođenje nekog igrača, niti to nije bilo iznenađujuće. Nevistić je te sezone briljirao u Europskoj ligi, bio je uspješan, znao se naći u momčadi kola. Sve je bilo bjelodano jasno, Dinamo je tada kupio nasljednika Dominika Livakovića, a Nevistić se tada čak negdje spominjao i u kontekstu reprezentacije. Plan je bio detaljno razrađen, prvi vratar Vatrenih trebao se prodati, a na njegovo mjesto trebao je onda s posudbe iz Rijeke stići Nevistić i biti Livijev nasljednik. Nevistić se vratio s posudbe, ali Livaković se — nije prodao!
Tada, zadnjeg dana kolovoza 2021. godine, Nevistić seli na posudbu u Lokomotivu. Bilo je logično, morao je braniti, nije mogao samo gledati s klupe kako brani Livaković, a u Kupu Zagorac, koji je bio nominiran kao vratar za kup-natjecanje. Odradio je Nevistić odličnu sezonu u Lokomotivi, a onda se u ljeto 2022. godine opet vratio u plave dvore. Priča je bila ista kao i sezonu prije, dakle, bilo je za očekivati prodaju Livakovića, a onda su se za “jedinicu” trebali potući Nevistić i Zagorac, s time da se prednost ipak davala Nevistiću, makar u prošlosti Dinamo i nije baš imao dobra iskustva s mlađim vratarima. Međutim, ljetni mercato je prošao, ali Livaković je opet ostao u Maksimiru, najbolji hrvatski vratar nije realizirao inozemni transfer. Očekivao se “copy-paste” sezone prije, odnosno opet Nevistićeva posudba, jer Zagorac je, na temelju procjene trenera Čačića i stručnog stožera, ali i zbog svojih starih zasluga, a konačno, on je jako dobar vratar, dobio funkciju drugog vratara Dinama, a Nevistić je tako ostao — treći. Bila mu je ponuđena opcija ponovne posudbe u Lokomotivu, tu mogućnost je odbio. U Lokose je otišao mladi, jako talentirani i perspektivni Nikola Čavlina. Nevistić je ostao u Dinamu.
Kada je Livaković konačno prodan u Fenerbahče, Nevistić je dobio priliku, ali nakon klimavog starta vraćen je na klupu, a njegovo mjesto zauzeo je Danijel Zagorac. Zagi se, međutim, ozlijedio, a Neva je konačno dobio priliku koju je dugo čekao. Bio je jedan od ključnih igrača Modrih u osvajanju naslova prvaka pod Sergejem Jakirovićem u sezoni 2023./24., a svojim vratarskim bravurama u maksimirskom srazu s Qarabagom bio je najzaslužniji što je Dinamo uhvatio Ligu prvaka. Međutim, Nevistiću su se uvijek tražile mane, vrline baš i nisu, makar ih je imao podosta. Problem su bile i ozljede, imao je neugodu s ložom, a još više onu s leđima. Datum 9. studenoga prošle godine bio je sudbonosan za Nevistića. Nakon modrog poraza protiv Istre 1961 (1:2), na utakmici u kojoj je bio kapetan, bačen je na klupu za pričuve, mjesto između Dinamovih vratnica uzeo je Ivan Filipović. Usput je degradiran i u klupskoj hijerarhiji, oduzeta mu je dokapetanska vrpca. Ne samo to, već se tada počelo ozbiljno razgovarati o povratku Dominika Livakovića. Radilo se o teškom udarcu za Nevistića, tada je zapravo njegova karijera u plavom klubu bila zaključena.
Kako je podnio degradaciju? Kažu nam oni koji ga poznaju da je u sebi bio jako razočaran i utučen, međutim ‘prema van’ to nikada nije pokazivao. Radi se o čovjeku koji je šutljiv, nije problematičan, ono što misli uglavnom skriva u sebi. Iz maksimirskih izvora saznajemo da ni u jednom trenutku, ni s jednom rečenicom nikada nije pokazao svoje nezadovoljstvo. Šutio je i trenirao, makar je znao da mu u Dinamu više nema spasa. Ono što se posebno treba apostrofirati, a to smo saznali u plavom klubu: od onog dana kad je ispao s mjesta prvog vratara, bio je ogromna podrška Ivanu Filipoviću. Stalno ga je bodrio, veselio se svakoj njegovoj dobroj obrani. Na zimskim pripremama u Sloveniji radio je kao da se ništa nije dogodilo, nije psihološki potonuo... Dapače, djelovao je vedro, radišno, često se na njegovu licu mogao vidjeti smiješak. Iako je vjerojatno u sebi, a takve smo mislio da nije sve to zaslužio, da nije trebao biti gurnut niz maksimirske stube. Ali ponekad je to jednostavno tako, nekad ne ide.
Kao što smo napisali na početku, možda ipak ovo i nije oproštajno pismo Ivana Nevistića kad se radi o Dinamu. Možda se Neva, kojem je karijera u plavom domu bila koktel uspona i padova, od ljeta opet potražu svoju priliku kao prvi vratar Dinama. Pa da njegova priča bude posve drukčija nego što je bila dosad.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....