Dugo je trajalo tih osam minuta dodanog vremena, dugo predugo... A onda je uslijedilo fantastično slavlje u Maksimiru. Baš je bilo onako kako je najavljeno, Maksimir je gorio! Skandiranje Modrima, pjesma, neki su i plesali na tribinama, grlili se ljubili... Ne sjećamo se tako veselih, oduševljenih navijača u Maksimiru.
Modri su s visoko uzdignutim rukama slavili trijumf. Prvo su se na centru svi izgrlili, onda su krenuli podno sjeverne tribine pozdraviti svoje vjerne Bad Blue Boyse. To je već običaj nakon pobjeda, a s obzirom na to da Dinamo stalno pobjeđuje, onda je to sasvim normalna pojava. Ali nitko nije napuštao stadion. Nikome se nije dalo doma....
- Kaj bum sad doma? Pa ovo je ludo, ovo nikad nisam doživio, idemo sad piti, piti do jutra - kazivao nam je Ivan iz Svetog Ivana Zeline.
Ispod zapadne tribine vladala je također ludnica kad su se navijači konačno počeli spuštati s tribina. Opet se napravila gužva, kao prije početka utakmice. Jednostavno, ljudima se nije odlazilo iz plavog doma.
- Ovdje je najljepše... - sa suzama u očima je govorio mladi Alen, koji ima tek sedam godina i koji je na utakmici bio s mamom i tatom.
Veliko slavlje se nastavilo duboko u zagrebačku noć. Ulice oko Maksimira bile su prepune, kafići, restorani, plesalo se i pjevalo na ulicama kao da smo negdje u Brazilu ili Argentini. Dinamo je od Zagreba napravio najsretnije mjesto na planeti. Metropola je bila ponosna na plave dečke, takva veselica dugo nije viđena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....