Sergej Jakirović će u subotu prvi put kao trener Dinama gostovati u Velikoj Gorici kod kluba, koji ga je lansirao u prvoligašku trenersku orbitu. Jednom je već kao strateg Rijeke prošle sezone bio gost u Turopolju i izgubio 0:1, ali klupa Dinama ipak je najveći doseg u njegovoj dosadašnjoj karijeri i zato će dvoboj s Goricom biti pod posebnim povećalom.

Nema dvojbe da će ga dočekati pljesak s tribina od domaćih navijača jer oni mu ne mogu zaboraviti sve dobro što je napravio u 63 utakmice i kroz dvije sezone koliko je vodio Velikogoričane. Odmah treba napomenuti da je netočan podatak Transfermarkta o 62 utakmice na klupi jer mu oni uporno ne računaju onu s Rijekom od 6. listopada 2018. godine. Istina je da je on bio kažnjen i nije mogao biti na klupi, pa je pobjedu 2:1 i ostavku Matjaža Keka nominalno potpisao tadašnji pomoćnik Saša Sabljak, ali po tom kriteriju onda bi mu trebalo oduzeti i raniji dvoboj s Lokomotivom kada je također odrađivao suspenziju od dvije utakmice.

Poziv za vrijeme kupovine

Uglavnom, mi mu obje računamo, što je jedino ispravno, pa je Jakirović trener s uvjerljivo najviše vođenih utakmica otkako je Gorica ljeta 2018. zakoračila u elitni rang, a slobodno se može dodati i prvoligaška povijest Radnika od dvije sezone u prošlom stoljeću. Kako je Gorica tradicijski nasljednik Radnika, te 2018. nakon 24 godine Velika Gorica je dočekala povratak njezinog kluba u 1. HNL. Izborio ga je mladi domaći trener Ivan Prelec osvojivši u sezoni 2017./18. natjecanje u 2. HNL. Prelec je bio predodređen da vodi klub i u najvišem rangu, ali nekoliko dana pred početak priprema dogodio se njegov iznenadni odlazak u poljsku Legiju, gdje ga je kao pomoćnika angažirao sugrađanin Dean Klafurić.

RONALD GORSIC Cropix

Predsjednik Gorice Nenad Črnko ostao je šokiran Prelecovim potezom i našao se u nimalo ugodnoj situaciji da u roku od nekoliko dana nađe njegovog nasljednika, kako bi pripreme za debitantsku prvoligašku sezonu krenule po planu. Tadašnji trener drugoligaša Sesveta Jakirović nije bio prvi izbor, tek treći. Prije njega Črnko je želio angažirati Igora Bišćana, a onda i tadašnjeg trenera druge momčadi Dinama Igora Jovićevića. Obojica su ga odbila i to postavljajući visoke financijske zahtjeve.
Črnko potom okreće broj Jakirovića, koji je prema vlastitom priznanju bio taman u kupovini u Konzumu. Ugodno ga je iznenadio interes novog prvoligaša i nije ni trenutka dvojio da mu je to životna šansa jer nakon vođenja trećeligaša Dugog Sela i drugoligaša Sesveta, s nepune 42 godine dobio je priliku za iskoračiti na najveću pozornicu.

Nitko ga tada nije odviše poznavao, bio je zapravo anonimac, a oni skeptičniji i zlobniji su mu predviđali brzi otkaz. No, imao je tada novi trener uz sebe i vrlo ambicioznog i sposobnog sportskog direktora iz Litve Mindaugasa Nikoličiusa, koji je počeo dovoditi inozemne igrače čije karijere su bile na stranputicama, ali su imali i talent i znanje koje će ih brzo promovirati u zvijezde ne samo Gorice, već i cijele lige. Iyayi Atiemwen, Lukasz Zwolinski, Joey Suk, Farouk Miya, uz domaće adute poput Kristijana Kahline, Matije Dvornekovića, Kristijana Lovrića, Marija Marine i ostalih, brzo su rezultatima dosegnuli prepoznatljivi “brand” novog prvoligaša kojeg su zbog beskompromisne čak i oštre igre, najčešće zvali “hrvatski Atletico Madrid”.

Jakirović je trenerske uzore tada i imao u Diegu Simeoneu, ali još više u svom negdašnjem učitelju iz igračkih dana u Zagrebu Mili Petkoviću, čije anegdote i mudre izreke je vješto koristio u komunikaciji s igračima, a pragmatična ‘talijanska’ taktika bila je najčešći izbor. U prva tri kola nije upisao pobjedu, tek bod iz dvoboja sa Slavenom Belupom, ali u 4. kolu dogodila se pobjeda koja je promijenila i pokrenula sve. Gorica je došla tog 19. kolovoza na Poljud, od većine unaprijed otpisana, ali događa se trijumf nad Hajdukom 2:0 i nezaboravna scena kada navijači Hajduka pljeskom iz igre ispraćaju najboljeg igrača utakmice Farouka Miyu, uz Lukasza Zwolinskog strijelca za trijumf Turopoljaca.

Teško podnio smjenu

Nakon toga zakotrljala se lavina, s debitantom Jakirović ostvaruje čak šest uzastopnih pobjeda u gostima, što je u povijesti lige uspjelo samo Dinamu i Hajduku i to prilično davno, a na zimu klub ostvaruje povijesni transfer kada Atiemwena prodaje Dinamu za 2,65 milijuna eura. Odlazak Nigerijca otvara prostor za proljetnu eksploziju Kristijana Lovrića, a Gorica je legitimni kandidat za europsko četvrto mjesto. Glavni konkurent joj je Osijek, koji ga na kraju i osvaja, ali s velikom mrljom međusobne utakmice u Gradskom vrtu, kada je pogodak za 2:2 postignut iz zaleđa od barem pola metra, kojeg jedino nije vidio pomoćni sudac. Imala je Gorica i svoja dva velika propusta kada je protiv dva najslabija kluba lige Inkera i Rudeša vodila 1:0, te primala gol za 1:1 nakon kornera radeći grešku nepostavljanja igrača na vratnicu. U konačnici peto mjesto i “drvena medalja” s neizbrisivim sjećanjem debitanta, koji je zadivio sve (čistili su i svlačionice na gostovanjima).

U pauzi između sezona 2018./19. i 2019./20. dogodio se detalj kojeg prvi put javno otkrivamo, a to je da je Jakirović unatoč svemu što je napravio, trebao otići iz kluba i to u latvijsku Rigu. Taj transfer osobno je radio sportski direktor Nikoličius, Jakirović je čak i bio u Latviji, ali na kraju je ipak sve stornirano. No, pokazat će se da je to bio početak kraja idile trenera i kluba. U novoj sezoni rezultati nisu bili na nivou prethodne, Nikoličius i uprava bili su sve nezadovoljniji, a kada je 22. veljače 2020. na Poljudu izgubio od Hajduka s visokih 0:6, stekli su se uvjeti da mu se uruči otkaz.

Naslijedio ga je Valdas Dambrauskas, a Jakirović je jako teško podnio smjenu, smatrajući da je sezonu ranije s debitantom napravio malo čudo i da je zaslužio veći kredit. Satisfakciju je možda dobio ove zime kada ga je predsjednik Črnko preklinjao da preuzme Goricu u borbi za ostanak, ali ipak je izabrao Rijeku, preko koje je završio u Dinamu...