Navigation toggle
 TOM DUBRAVEC Cropix
Habla español?

Priča o sedmorici Španjolaca, 221 milijun eura uz kritično pitanje koje visi nad cijelim projektom!

Analiza novog maksimirskog sustava koji mora stvarati i prodavati, dok ključne točke i dalje stoje - na čekanju
Piše: Tomislav JuranovićObjavljeno: 21. studeni 2026. 13:10
Prati Sportske novosti na Googleu

¡Juega rápido! ¡Abre el campo! ¡Presiona! ¡Cinco segundos!... Igraj brzo, raširi teren, pritisni, pet sekundi! Ako, eto, ovih dana prolazite pored Maksimira, dobit ćete dojam da se tamo na zelenom travnjaku odvija brzi tečaj španjolskog. Koji, pak, poprima obrise - službenog jezika... Albert Capellas, naime, koji nam je prije godinu i pol dana, tek pristigavši u Zagreb, gotovo zaneseno pričao o Barceloni, Dinamu, ovdašnjem i tamošnjem DNK, sada i putem odrađene prezentacije pokušava sve to pretočiti u nešto konkretnije, u program, trenere, igrače, pa na koncu i eure. Da, koliko god nogomet bio romantičan, a odgoj djece još romantičniji, Dinamo je klub koji od te djece, odnosno najboljih od njih, mora i živjeti. Pa i putem - nogometnog “Duolinga”...

Sedmorica su Španjolaca, naime, u klubu, premda utjecaj ne treba brojiti po rodnom listu - Capellas je nad Akademijom uz ulogu direktora nogometa, Jordi Font nad uzrastima od sedam do 14 godina, Joan Suriol od 14 do 19, a odsad i suradnik Pola Planasa koji je preuzeo Dinamo B - i koji, pritom, priča hrvatski! - dok su Sergi Domínguez, Dani Rodríguez i Iker Almena u svlačionici prve momčadi. No, bilo bi apsolutno suludo reći da su Španjolci stigli među ljude koji nikada nisu vidjeli talent. Dapače, Luka Modrić, Mateo Kovačić, Joško Gvardiol, Josip Šutalo, Martin Baturina, Petar Sučić... Prema CIES-u, naime, u deset godina Dinamo je zaradio 221 milijun eura od igrača školovanih u klubu. Dvadeset sedmi na svijetu, čime je ispred Bayerna, Intera, ali i - Barcelone! U ovaj hrvatsko-španjolski brak, dakle, Dinamo je donio krasan miraz, iako, jasno, Barca nije u poziciji da mora prodati, već primarno stvoriti.

image
DAMIR KRAJAC Cropix

Hrvatska U-21 reprezentacija, evo, upravo je pobijedila Njemačku, Fran Topić zabio je dvaput, a kada se malo zagrebe po popisima Ivice Olića, pa se dodaju ozlijeđeni, oni koje je Bilić povukao među seniore i nekoliko nesuđenih maksimirskih adresa, ispada da je Dinamo iz te generacije, u najširem računovodstvu, mogao imati možda i dvanaest reprezentativaca. Nije, dakako, riječ o dvanaestorici koje je netko istog ljeta propustio potpisati, već o duljem periodu programa, vizije i evaluacije: tu je Marko Zebić, poslan na posudbu u Rudeš, pa Noa Mikić, koji se bezuspješno probija pored Paula Tabinasa, i spomenuti Topić. Branko Pavić i Moreno Živković danas su u Rijeci, Luka Vrbančić u Osijeku, Anđelo Šutalo u Hajduku, Adriano Jagušić je nekoć bio Dinamov dječak, pa ga kasnije klub nije uspio vratiti, Fabijan Krivak bez ikakvih intencija pušten je u Poljsku, Marin Šotiček je izmaknuo i preko Poljuda dogurao do Bilićeve reprezentacije, Lovro Zvonarek nije htio u Maksimir, Teo Barišić ozlijeđen je, no i on je "pušten" da se parkira na Kvarneru... Različite sudbine, dobrim dijelom i odluke starije od Capellasa, ali kada toliko imena kruži oko Dinama - uz činjenicu da posudba nije korak nazad, dapače! - nameće se pitanje koliko se dobro (pre)poznaje vlastito dvorište.

image
GORAN MEHKEK Cropix

Što, u biti, i ključno, Španjolci žele? Pojednostavljeno, ono što je Dinamu možda i najviše nedostajalo: da između jednoga Modrića i drugoga Gvardiola ne mora čekati da mu se ponovno posreći, nego da iz godine u godinu dobiva igrače po prepoznatljivom sustavu. Capellas je temeljem toga u četvrtak detaljno objašnjavao metodologiju, od rada s najmlađima, njihove percepcije prostora i položaja tijela, pa do svih onih pozicijskih, tehničkih i taktičkih zahtjeva koji bi, kada se konačno slože u cjelinu, trebali proizvesti igrača spremnog za seniorski nogomet. I sve to stoji, no nogomet voli "zakomplicirati" osnovne postavke. Nije, dakle, pitanje treba li djecu učiti redu, naravno da treba, nego koliko će unutar toga plana ostati prostora za onu našu, gdjekad i iritantnu, ali često dragocjenu nogometnu samovolju, koja stvara razliku između šablone i dokazane prepoznatljivosti i neupitne vrijednosti. Ako se tome može dodati glazura La Masije, to bi bilo - idealno...

Capellas je, nadalje, kada smo razgovarali nedugo nakon njegova dolaska, posebno naglašavao da Dinamov skauting mora počinjati u Zagrebu, okolici, županiji, Hrvatskoj, a tek potom odlaziti preko granice, objašnjavajući pritom koliko je važno da djeca odrastaju kod kuće, uz obitelj, školu, prijatelje. Danas, međutim, u Maksimir dolaze i mladi igrači iz inozemstva, što samo po sebi nije ništa sporno, Dani Olmo je najbolji dokaz, no ostaje pitanje je li riječ o nadogradnji prvotne zamisli ili se, nakon detaljnijeg upoznavanja ovdašnjeg tržišta, ponešto promijenila i sama paradigma? Do 2030., pak, kako se najavljuje, otprilike polovica seniorske momčadi trebala bi dolaziti iz Akademije, uključujući i strance koji su u njoj stasali. Ambiciozno, nema dvojbe, ali ovdje se pojavljuje još jedna, možda i najvažnija razlika između Dinama i velikih klubova na koje se metodološki naslanja: Barcelona može proizvesti igrača i zadržati ga deset godina, Dinamo, kada proizvede igrača od deset, petnaest ili dvadeset milijuna eura, najčešće počinje računati koliko dugo još može odolijevati ponudama.

Zvonimir Boban i Dinamo, čuli smo, nastavno na nužnost prodaje, najavljuju kupovinu zemljišta za kamp, negdje u okolici Zagreba, gdje bi trebali završiti seniori, Dinamo B i vjerojatno juniori, dok bi najmlađi ostali u Maksimiru, no zemljište tek treba pronaći, kupiti, isprojektirati kamp, pa ga i izgraditi, što baš i nije posao koji se završava "ad hoc". S druge, pak, strane, novi stadion još prolazi kroz žalbe i proceduralne zavrzlame, a nad cijelom pričom lebdi i pitanje Kranjčevićeve, odnosno gdje će Dinamo uopće trenirati preseli li se sa sadašnje adrese. Dinamo, u prijevodu, planira kako će njegova djeca igrati 2030., a još ne zna gdje će do tada imati uvjete da tako treniraju. Za što definitivno nije krivac! Da, Capellas može postaviti metodologiju, dovesti trenere, standardizirati rad, ali ne može nacrtati dodatne terene tamo gdje ih nema, i tu cijeli projekt, koliko god obećavao, nailazi na svoju zaustavnu traku, koja bi se bez kampa mogla pretvoriti u beskonačni rotor. No, konačno, i bez obzira na sve, bilo bi dobro da se u cijeloj toj priči, između Barcelone, metodologije, prezentacija i projekcija, ne zaboravi da Dinamo nije nastao dolaskom Španjolaca. Postojao je i prije njih, stvarao igrače koje je kupovala nogometna elita, osvajao, gradio, stvarao, preživljavao... Gdjekad čudan, bolestan, pa i nerazuman, ali blagotvoran, prosperitetan... svoj.

Standings provided by SofaScore LiveScore
21. studeni 2026 13:11