Prije četrdeset godina, u onoj strogoj državi, lokalni stadion bio bi nam tijesan za ovakvu promociju, a danas je u našoj zemlji odrađujemo pred stotinu ljudi u Gradskoj knjižnici, sažeo je u paradoks istinu o Dinamu jedan iskusniji navijač iz publike. Spustite se natrag među ljude, naš klub vratite narodu, poručio je gospodin i izazvao gromoglasan pljesak.
U ponedjeljak sam s Velimirom Zajecom i Sanjinom Španovićem skočio do Slavonskog Broda, gdje je tandem započeo slavonsku turneju promovirajući Zajecovu biografiju. Tijekom sljedećih šest dana plavo evanđelje širit će se od Vukovara do Našica, od Drenovaca preko Osijeka do Valpova.
U rodnom gradu, čije su fasade ovdašnji "blubači" prekrečili Dinamovim muralima tako da bi neupućen netko lako povjerovao da je na Borongaju ili u Dugavama, poželio sam osjetiti puls nekog provincijskog, običnog dinamovca. On ne hodočasti na utakmice jer Maksimir nije baš blizu, i osim toga ozbiljno je dekintiran, ali ostao je vjeran plavoj boji.
Znači li njemu "Zeko" i danas ono što je značio mojoj generaciji, sada 50-godišnjaka, ili su sve to samo nostalgična zanovijetanja, "tempi passati" koje je Mamićev Dinamo, osmišljen kao tvornica novca, zbrisao s lica zemlje? Sastav publike ne ostavlja previše prostora za interpretacije. Tu su sedmogodišnji dječaci u Oršićevim dresovima i neka vremešna gospoda, koja pamte da su se Dinamo i Brod nekada voljeli javno. Došli su zbog "Zeke", kupili pedesetak ne baš jeftinih knjiga (raskošno izdanje tvrdih korica s bezbroj fotografija košta 40 eura), i kasnije strpljivo čekali u redu za potpise i fotografiranje.
"Znate li gospodine Zajec da su 1975. godine u Dinamovoj prvoj momčadi u istom trenutku igrala četvorica Brođana: Blašković, Miljković, Huljić i Škrinjar? Koji se još grad može pohvaliti nečim sličnim?", podsjetit će usred promocije gospodin iz publike.
Zar vas ne zovu iz Dinama?
Zna to Zajec dobro. Kada je potpisao prvi ugovor, Filip Blašković ga je dočekao u svlačionici kao kapetan momčadi. Nevjerojatno je kakav je skok imao, mislim da u životu nije izgubio duel u zraku, prisjeća se. "Gegija" Miljkovića pamti kao šmekera na terenu, a zabavljača i vicmahera izvan igrališta, koji pred suigračima nije tajio da je odgojen kao hajdukovac.
"Gegi je bio mudrijaš, on je čekao da ‘Šiljo‘ Blašković u skoku ili klizećim startom odnese loptu, pa da je on elegantno pokupi", smije se Zajec.
Stariji Škrinjar bio je prolaznik kroz Dinamo, ali Vjeku Škrinjara je početkom devedesetih baš Zajec doveo iz tadašnjeg BSK u Dinamo, tako da se Zvone Boban ne mora sam mlatiti s murjacima onog famoznog 13. svibnja 1990. u Maksimiru. U posljednjem trenerskom mandatu u Dinamu stigao je Zajec upoznati i Marija Mandžukića, ali bila je to kratka suradnja jer je Mandžo ubrzo prodan u Wolfsburg.
Toplo i emotivno prebiranje po uspomenama prekinuo je izvjesni gospodin zabrinut aktualnim trenutkom kluba.
- Dinamo je očito u tranziciji, kako na vrhu piramide, tako i na terenu, a Hajduk je sve bliže. Klubu bi dragocjeno bilo vaše iskustvo, zar vas ne zovu iz Dinama? - zanimalo je drugog posjetitelja iz publike. Zajec nije nametljiv čovjek, ali ne može pobjeći od činjenice da je u tihom naletu.
Engleski mediji nazvali bi to ofenzivom šarma. Bio je na finalu futsal prvenstva, kada je gorio Draženov dom. Zatim se nakon dugo vremena pojavio u Maksimiru na proslavi Dinamova naslova protiv Gorice. Otkriva da je kratki susret s Mirkom Barišićem i "gospođom predsjednicom" Božicom bio vrlo srdačan. Predsjedniku mandat istječe u ožujku sljedeće godine, a tko je logičniji kandidat za nasljednika od Zajeca, ako se 87-godišnji Barišić odluči odjahati u suton...
Šukerov deal s ministrom
Jedan drugi predsjednik dao je u ponedjeljak sve od sebe da prije i poslije književnog čvenka bude dobar domaćin. Dubravko Galović godinama je prvi čovjek Marsonije i Županijskog nogometnog saveza, koji se hvali podatkom da je četvrti u zemlji brojem registriranih klubova. Donedavno je Galović bio član Izvršnog odbora HNS-a, ali je nakon svrgavanja Davora Šukera ispao iz igre. Iako do grla uronjen u medijski biznis, svako toliko vlasnik Radio Slavonije novinara sa suprotne strane stola u razgovoru zamoli "da sljedeća stvar ostane među nama".
"Naravno, predsjedniče", obećam spremno uz napomenu, "dok se ne raziđemo". Neke će diskretne priče ostati u offu, ali šteta bi bilo da dvije ili tri anegdote iz Šukerova mandata tek tako odu u zastaru. Zato ih u nastavku teksta dijelim s publikom.
Znate li kada je točno pukla ljubav Davora Šukera i Zdravka Mamića? Na turneji po SAD-u, kada je Dalić zaprijetio odlaskom, otkriva Galović. Mamić je htio smijeniti izbornika neraspoloženog za duple pasove, a Šuker se prvi put odlučno usprotivio. Ne može, Dalić ostaje, rekao je i zbog toga poslije osjetio moć Mamićeva biča. Kada nije uspio dokazati porijeklo novca kojim je platio jamčevinu za Mamićev izlazak iz zatvora, Šuker je "nagrađen" kaznom i porezom. S ministrom financija kasnije je sklopio zgodan aranžman: dug je vraćao u 24 rate, svaka rata vrijedna 240 tisuća kuna.
Davor Šuker je u međuvremenu nestao u neoznačenom minskom polju zvanom nogomet. Danas je nacionalni heroj Zlatko Dalić, koji je u studenome 2017. dok su smjenjivali Antu Čačića, bio tek treći izbor tadašnjeg saziva Izvršnog odbora. Prvi, Matjaž Kek, nije se dao slomiti niti nakon višesatnog uvjeravanja Damira Miškovića. Drugi, Robert Jarni, preplašio se prilike i zahvalio na ponudi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....