Nitko u nas ne vjeruje osim nas samih. Nije bitno s kim igramo, svakoga možemo pobijediti. Te dvije misli postale su "sveto pismo" epske borbe kluba iz Velike Gorice za ostanak u elitnom razredu hrvatskog nogometa i mogu se slobodno velikim slovima ugravirati negdje u klupskim prostorijama. Nikada u povijesti najjače hrvatske nogometne lige, koja od starta ratne 1992. broji svoju 32. sezonu, jedan posljednjeplasirani klub nije uspio nadoknaditi ni manji zaostatak od 11 bodova, koliko je Gorica imala 25. veljače ove godine uoči utakmice s Lokomotivom.
Deveti Šibenik je bio već na 20 bodova, a Turopoljci na mršavih devet s jednom jedinom pobjedom, zabilježenom još 13. kolovoza 2022. baš protiv Lokomotive. Do 87. minute bilo je 0:0, a onda je na jednu nasumce ispucanu loptu najviši čovjek na terenu Kristian Fućak krenuo u nezadrživi sprint, dug barem 35 metara, da bi dolaskom pred vratara Lokomotive smireno ljevicom loptu usmjerio u mrežu za 1:0, što će ubrzo postati i konačni rezultat.
Nakon predugih 195 dana čekanja Gorica je pokazala da može pobjeđivati, a kad je jednom krenulo, zakotrljalo se u lavinu koja je počela nositi sve pred sobom. U sljedećih šest kola momčad trenera Željka Sopića upisala je još tri pobjede, dva remija i samo jedan poraz, a finale čudesnog povratka otpisanih dogodilo se u petak u Šibeniku. U utakmici koja nije vrijedila ni tri, ni šest, nego čak sedam bodova, ostvaren je trijumf 4:0 protiv jedinog rivala kojeg se može prestići.
- Čudo što smo im napravili, ovako nešto ni ja ne pamtim, koji sam u klubu desetljećima - ozarenog lica od sreće govorio je pred svlačionicama na Šubićevcu legendarni ekonom Radnika i Gorice Franjo Kovačić Pevec, prije nego će stati usred kola i povesti pobjedničku himnu "imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove"...
Iako je još uvijek zadnja, sve je Gorica dobila na Šubićevcu i to već do 41. minute, kada su njezini navijači (26 na tribini, 21 plus dva igrača i glasnogovornica u loži) mogli komotno zapjevati i onu Bajaginu "osjećam da sviće, izgleda da bit će - savršen dan! I bio je kada je u kišni sumrak sudac Duje Strukan označio kraj s rezultatom 0:4 na semaforu. Domaćima je pao mrak na oči, a šibenski kolege novinari ustvrdili "jednom nogom smo u grobu, koga do kraja uopće možemo pobijediti s ovakvom igrom?"
Velikogoričani ne samo da su smanjili zaostatak na jedan bod, već imaju i bolji međusobni omjer, što je prevaga ako na kraju prvenstva dva kluba budu izjednačena. Da je pobijedio Šibenik onda bi razlika bila sedam, ali zapravo osam bodova, što je pojašnjenje za onu tvrdnju o utakmici vrijednoj sedam bodova.
I dok su bili u mnogo većem zaostatku, a različiti anketari i analitičari svih profila jednoglasno tvrdili da Gorici nema spasa, Sopić i igrači nisu se obazirali. "Ovo je maraton, a ne sprint, a mi znamo gdje trebamo doći", još jedna je u nizu Sopićevih originalnih misli, ali ona bi malo vrijedila da Velikogoričani nisu pronašli odgovor na pitanja koja počinju riječju - kako? Kako se ne predati, kako popraviti igru, kako postati kompetitivni svima, kako početi zabijati golove, kako početi pobjeđivati... U zadnjih sedam kola, sve se vidjelo na terenu, a ostalo ih je još toliko da ova družina zaokruži pothvat i ostane prvoligaš i za sljedeću sezonu. Sumnja li još tko da nakon antologijskog šibenskog petka ova Gorica nemoguće pretvara u moguće?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....