Nedosanjani san u srži svakog okorjelog Hajdukovca jest da u njegovoj momčadi igraju neki Mate, Šime, Ante... A Gonzalo Garcia je isto protiv Istre uspio i ostvariti, samo s kombinacijom drugih imena. U obrani su mu igrali Niko, Marino, Brane i Šime. Dakle, Sigur, Skelin, Mlačić i Hrgović. I skupa su bili stari 80 godina, odnosno 20 prosječno. Na prvi pogled je bilo jasno da je takva obrana ogroman rizik koji donosi dvije krajnosti: pozitivnu i negativno. Dakle, Garcia se pri takvom odabiru opasno kockao. A kad to napravite možete dobiti ili pasti. Urugvajcu se, pak, dogodilo ovo potonje.
Odmah je uparivanje Mlačića i Skelina bilo maksimalno iznenađenje, pogotovo ako se u obzir uzmu višednevne najave kako bi se u paru sa Skelinom trebao naći Raci jer se Mlačića seli u Inter, a Šarlija je izašao iz ozljede zbog koje nije prošao pripreme. Ipak, Garcia je išao na ulog koji ga je na kraju koštao gubitka bodova. Ne, nije se poraz dogodio zbog Mlačića i Skelina, niti ih itko optužuje. Ipak, nemoguće se još uvijek oteti dojmu da je uža obrana bila najlošiji dio Hajduka protiv Istre. Toliko se valjda smije zagrebati... Opet, ta nesigurnost koju je mladi stoperski dvojac prezentirao ne treba ni najmanje čuditi.
Skelinu (19) je ovo bio prvi prvenstveni ovosezonski start, a godinu dana mlađi Mlačić nije korišten u glavnim pripremnim okršajima zbog transfera u Inter koji se još uvijek nije dogodio. Što se stopera tiče, Skelin je taj koji je ostavio lošiji dojam. Kontinuirano je griješio, ali nisu to bile greške koje govore o njegovim nogometnim kvalitetama, on zna igru, to nije sporno. Često je problem bio u procjenama, postavljanju. Tu su se događali krivi koraci koji su posljedično remetili ostali trojac. U duelima čovjek na čovjeka i nije bio toliko loš, ali patili su ranije spomenuti segmenti. S Poljuda su cijelo vrijeme stizale konotacije kako je Skelin potpuno spreman, a doista je dojam s pripremnih susreta bio besprijekoran, sjajan. Ipak, pokazalo se da su natjecateljske utakmice nešto drugo.
Nije mladi Hajdukov stoper izvedbe s priprema uspio prenijeti na prvu službenu utakmicu, ali to ne treba čuditi, niti Skelina zbog toga treba (o)suditi. Sve je to tek normalan, nekad i višemjesečni proces kojeg mora proći svaki rekonvalescent. Skelinu je sada potrebno vrijeme, a definitivno će do novog zraka lakše dolaziti kroz pobjede. Ovaj poraz može biti i dobar tekst njegove psihe, karaktera. Ne smije klonuti, na glasu je kao samopouzdan momak koji se ničega ne boji. Samo, nažalost, rijetki su oni koji su odrasli samo na pobjedama i više se uvijek nauči iz poraza.
A ako je Skelin bio kuvertiran dionik stoperskog para, nikako se onda u njemu nije mogao očekivati Branimir Mlačić (18). Sve su indikacije tijekom tjedna ukazivale na to da Hajdukov dragulj neće zaigrati protiv Istre zbog transfernih okolnosti, ali Garcia je taj koji je s odabirom Mlačića "igrao na sreću". Nije Mlačo, kako ga Garcia voli nazvati, imao nikakvih zdravstvenih tegoba, ali se njemu događa ta višetjedna trakavica s transferom u Inter. Hoće li otići, neće li... Hajduk ga je čak u određenim trenucima iskusno i izolirao. Konkretno, nije nastupio protiv Posušja i Širokog Brijega, a pošto su to bile posljednje provjere onda je logično da ga se nije očekivalo ni protiv Istre. On je bio bolji dionik para, odnosno ostavljao je sigurniji dojam. Opet, daleko je to bilo od njegovih najsvjetlijih izdanja. Uvijek je to postupanje s igračima koji su na tržištu vrući osjetljivo. Kako s njima postupati, staviti ih pod stakleno zvono, ili pustiti da igraju pa čak i pod cijenu nekih očekivanih grešaka... Kroz tu će prizmu biti zanimljivo pratiti i ulogu momka koji je već tjednima na pragu Intera, što očito utječe na njega htio on to ili ne, ma koliko god čvrst bio...
Par koji se neslužbeno kuvertirao uoči utakmice glasio je na Skelina i Racija, ali je umjesto Kosovara na terenu osvanuo Mlačić. Raciju su 23 godine. Niti to nije puno, a opet je četiri i pet ljeta više od Skelina i Mlačića. Kosovski reprezentativac je zdrav prošao cijele pripreme, igrao ključne pripremne susrete, ali ga protiv Istre nije bilo. Može se već lagano otvoriti i pitanje što Garcia o njemu misli, ako se za njega ne odlučuje niti kad su Šarlija i Skelin rekonvalescenti, a Mlačić etiketiran transferom. Za Racija je, uostalom, Hajduk platio i odštetu, došao je kao nebrušeni dijamant, oduševio na početku, ali kako sezona odmiče nekako je nestao. Očito je da određene njegove karakteristike žuljaju Garciu, možda će nešto više o Raciju trener Hajduka reći i sam Urugvajac.
Najlakše je biti general poslije bitke, ali nameće se čisti zaključak da je Garcia protiv Istre "igrao na sreću" i "pao" kako se kaže u svijetu tih igara. Jedino pozitivno za Garciu jest što je dobio još poena u očima hajdučkog puka, obzirom da su mnogi nakon susreta govorili kako bi radije gubili s domaćima nego pobjeđivali sa strancima.
No, izgubljeno je ono glavno. Izgubljena su tri boda i sada ih Hajduk ima četiri manje od Dinama. I za to nisu krivi ni Mlačić ni Skelin, već Gonzalo Garcia. Na njega ide "blam". Uvijek odgovornost snosi donositelj odluka, a to je u nogometnoj momčadi uvijek trener. Garcia voli riskirati, ali ovog puta profitirao nije...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....