Ususret turopoljskom srazu Gorice i Hajduka, koji je na rasporedu u subotu od 15 sati, ima mnogo netaknutih, a zanimljivih činjenica i poveznica spomenutih takmaca. Teren je, naravno, priča za sebe. Hajduk u ovaj susret ulazi nakon neočekivanog posrtaja protiv Istre, dok ni Gorica nije u bajnom stanju, obzirom da izlazi iz domaćeg poraza od Varaždina. No, na stranu sada rezultati. Valjalo bi, kao uvod u ovaj sraz, proći kroz povijest transakcija Gorice i Hajduka, odnosno malo prozboriti o igračima koji su nosili bijeli i crveni dres te o njihovom utjecaju na igru, učinku, ulogama... A bilo ih je mnogo.
Niz je, pred nešto više od pet godina, otvorio Anthony Kalik (28), tada još uvijek u tinejdžerskim godinama. Na Poljud je on stigao kao dijete iz australskog Central Coast Marinersa, ali u tim godinama nije za njega bilo ozbiljnijeg mjesta. Dobivao bi povremeno priliku, ali nikad se to nije razgorjelo u nešto opipljivije. Očekivano, uslijedile su posudbe, konkretno u Sydney i Rudeš, da bi 2020. godine uslijedio i konačni odlazak s Poljuda.
Teško je to tada palo Kaliku jer je on veliki Hajdukovac, ali morao je na prvo mjesto staviti razvoj karijere. A utočište je našao u Gorici koja ga je angažirala kao slobodnog igrača. Prvi ozbiljniji prostor dobio je sljedeće sezone, one 20/21, kada je u 21 nastupu zabio 2 gola i 2 puta asistirao. To je ujedno značilo i da je pronašao sebe u turopoljskoj priči, a potvrda je stigla u sezoni 21/22, kada je, možemo slobodno reći, Australac igrao nogomet života. Bilo je to pod paskom Valdasa Dambrauskasa, za kojeg Kalik iz više razloga vjerojatno ima samo riječi hvale. On je taj koji mu je dao slobodu i prostor da razgori svoje nogometne vještine. Igrao je na „deset“. I igrao je slavodobitno. U 27 nastupa zabio je 7 golova, a još 5 namjestio. Vjerojatno je i kruna njegove karijere stigla u smiraj ljetnog prijelaznog roka 2022. godine.
Hajduk je tada Gorici za Kalikove usluge platio 300 000 eura, a na klupi je sjedio Valdas Dambrauskas. I Kaliku ispunio životni san jer se Australac osjećao spremnim konkretno utjecati na rezultat Bijelih. Ali to se nije dogodilo. Potpisan je tada višegodišnji ugovor koji ovog ljeta ističe, ali može se reći da Kalik ni u drugom hajdučkom mandatu nije ostavio neki upečatljiv dojam. Pamti ga se kao „vojnika kluba“ i beskompromisnog borca na terenu. Tu i tamo zabije neki eurogol, kao, recimo, lani protiv Rijeke na Poljudu, ali to je više-manje to. Danas ima rotacijsku ulogu koja ga zadovoljava samo zato što Hajduka obožava. A u Gorici je igrao naslovne uloge, bio nositelj, ličio na klasu.
Nešto hladnija sjećanja na hajdučke dane ima Dario Špikić (26). On je na Poljud doveden 2018. godine u transferu koji je prikazan tako da su Bijeli doveli top-prospekt škole Dinama. I jest tada bilo tako. Kako je aktualna bila B momčad, tada mladi krilni napadač je kroz nju radio za kartu prve ekipe. Ipak, ozbiljniju rolu u Hajduku nikad nije dobio te je na zimu 2020. godine kao slobodan igrač stigao u Goricu. Kako je u njoj igrao, najbolje oslikava njegov sljedeći klub. Bio je to Dinamo, koji je Turopoljcima sezonu i pol kasnije platio milijun i 200 tisuća eura odštete. Popularni „Špika“ je za 34 utakmice u dresu „Bikova“ iskombinirao po 6 golova i asistencija, a to je Modrima bilo dovoljno da vrate svoje dijete. Sličnu priču ima i Jurica Pršir (25). On je također kao dijete Dinamo zamijenio Hajdukom, ali mu je tada „plafon“ bila druga momčad Bijelih. Idealna platforma za razvoj karijere stoga je bila – Gorica. Opet bez odštete jer ga je Hajduk otpisao. A turopoljska priča danas kapetana je, evo, ušla u šestu godinu. I igra tako da je čak Hajduk ove zime potiho razmišljao o njegovu povratku. Trenutačno je na 163 nastupa za „Bikove“ uz 14 golova i asistencija, a ugovor mu istječe na ljeto, kada će biti slobodan u izboru nove sredine. Zainteresiranih ne bi trebalo nedostajati jer je Pršir već bio tražen u ozbiljnim europskim ligama.
Dino Mikanović (31) je za Hajduk u dva navrata nastupio čak 150 puta i ostavio je u bijelom priličan trag. Ipak, nakon impresivnog restarta po dolasku iz Kazahstana 2022. godine, počeo je njegov hajdučki pad, a sigurna je opcija bila Gorica. Čak je iz Turopolja Mikanović uspio napraviti i novi transfer u inozemstvo. Pojačao je redove rumunjskog prvoligaša Cluja. Možemo uz Mikanovića odmah dodati i Hajdukovu legendu Marija Maloču, koji danas igra za Jarun. Njih su dvojica veliku većinu karijere provela zajedno baš u Splitu. Iskusnog stopera se na Poljudu smatra legendom, a jedan stadij karijere prošao mu je i kroz Turopolje. Na kraju ga je Carević otpisao, ali to na stranu... Branio je boje obaju klubova. Mikanović i Maloča generacijski su bliži ili dalji Anti Ercegu (36), koji je u Hajduku igrao tako da je osvojio hajdučko srce, ali kod njega ni za koga nema poštede, pa nije za očekivati niti da će Bijeli i ove subote proći „lišo“ bude li „Erca“ igrao.
I tako smo došli i do golobrade generacije čije pripadnike povezuju Hajduk i Gorica. Davor Matijaš danas je prvi vratar crvenih, a na Poljudu je svojevremeno ostao bez utjecaja i prostora. U subotu će, pak, prva prijetnja Hajduku biti Filip Čuić (22), stasiti centarfor koji ove sezone u 19 nastupa ima četiri pogotka, a kod Bijelih je dominirao u juniorskom i kadetskom uzrastu. U prvoj je momčadi, pak, rijetko zabijao i nije se dokazao kao materijal za nešto više. Ante Kavelj (20) bio je ponajbolji igrač opjevane juniorske generacije Bijelih. Njegov je na Westfalenu bio ključni jedanaesterac koji je Hajduka odveo na završnicu. Obzirom da igra na poziciji koja je za Bijele dan-danas kritična, nekako i čudi što nije dobio ozbiljnu priliku u seniorima. Do Gorice je stigao okolnim putem, preko Šibenika, a danas je stožerni igrač momčadi Marija Carevića i u bilježnicama brojnih europskih velikana.
Većinom su, osim Kalika, ovi igrači u Turopolje stigli nakon hajdučkih epizoda, više ili manje uspješnih, ali ima jedan koji je stigao posljednji u ovom zanimljivom serijalu. Zove se Adrion Pajaziti, ima 23 godine i reprezentativac je Albanije. Hajdukov dres obukao je ljetos i trebao biti predvodnik novog vala, promjena, energije. U Turopolju je „žario i palio“ SHNL-om, tako da se Hajduk rukama i nogama borio da ga dovede na Poljud. Ipak, prezentacije iz Gorice nije uspio prekopirati na Poljud, a mjesto u udarnim Garcijinim zamislima u posljednje je vrijeme izgubio.
Doista je impozantan broj igrača koji su prošli kroz Hajduk i Goricu, a iz svega priloženog valja zaključiti da su većini ipak više odgovarala ili odgovaraju svjetla blažih reflektora, onih turopoljskih. Tamo su bili, ili jesu, glavni likovi, dok su na Poljudu ipak u pozadini. Iznimkama čast.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....