Evo nas pred nastavak prvenstva. Dinamo je, poslije odigranih 18 kola, u vodstvu s 38 bodova, Hajduk je drugi s 37, s jednim bodom zaostatka, ali ovaj put i s velikim nadama navijača "bijelih" da će do kraja, do 36. kola, barem potrajati neizvjesna trka za naslovom. I da neće biti posustajanja splitske škvadre kao u nastavku prvenstva kada su brojni pripadnici "prgave familije" povjerovali da će se obračun za prvaka voditi između Rijeke i Hajduka, vodećima na ljestvici s po 36 bodova, dok je Dinamo zapeo na minus sedam, to jest na 29.
Međutim, već u prvoj rundi drugog dijela "bijeli" su na Poljudu odigrali svega 0:0 protiv Slaven Belupa, zaostali dva boda za Rijekom, dok je Dinamo skratio manjak na pet bodova. Potom je Lokomotiva, predvođena Robertom Mudražijom, nanijela poraz Hajduku (3:2), tako da su se počeli rasplinjavati snovi o naslovu, bez obzira na to što su u tom kolu izgubili i Rijeka (u Varaždinu), odnosno Dinamo (u Osijeku). Uglavnom, ubrzo je sve postalo jasnije, momčad Gennara Gattusa nanovo je kiksala u Splitu (Istra 1961, 1:1), naslov je postao nedostižan…
Sada je situacija nešto izglednija, "bijeli" pod vodstvom trenera Gonzala Garcije djeluju bolje, tako da ugledni komentatori tumače kako makar do ožujka "kalendar časti Hajduk, a Dinamo gura u minsko polje na startu 2026.". Jer "bijeli" na papiru, naoko, u prvih pet kola imaju povoljniji raspored: Istru, Slavena i Rijeku na Poljudu, te gostovanja u Gorici i Osijeku, a "modri" idu Osijeku, Rijeci i Varaždinu, uz dva kućna susreta protiv Vukovara i Istre, uz obvezu apsolviranja još dvaju, nimalo lakih ispita na europskoj sceni.
Je li onda to napokon ono prvenstvo koje navijačima Hajduka neće samo "mirisati na titulu"?
U minula dva prvenstva, poslije zimske stanke, vladala je znatna neizvjesnost, jer su u igri za prvaka bila tri kluba, dok je sada Rijeka ipak prilično zaostala. Tako se ponovno nadmetanje za prvaka svodi na dva najveća rivala, što traje od davnina, službeno od 1945.
Splitski "bijeli" su u ranijim epohama, prije Drugog svjetskog rata, imali zagrebačke takmace Građanski, HAŠK, pa i Concordiju, ali su 1927. kao i 1929. obračunavali se s beogradskim BSK-om. Tek u onom prvenstvu Banovine Hrvatske 1940./41., dok na ovim prostorima još nije bilo rata, Hajduk je nadmašio tri zagrebačka kluba, da bi zatim, zbog okupacije Dalmacije, prekinuo sve svoje aktivnosti, koje su nastavljene u ozračju nove Jugoslavije.
U Hajduku čak računaju jedan naslov prvaka Hrvatske ostvaren na prvom fiskulturnom sletu u Zagrebu 19. kolovoza 1945., kada su "bijeli", pod formom momčadi jugoslavenske armije, u jednoj utakmici, pobijedili na brzinu sklepanu selekciju Zagreba s 2:1. Naknadno su, zahvaljujući inicijativi Ante Pavlovića, dugogodišnjeg tajnika HNS-a, tek 9. veljače 2011.(!?) isposlovali priznanje za titulu ondašnje Federalne Države Hrvatske…
Praktično prvo prvenstvo Hrvatske odigrano je 1946. kao kvalifikacijski turnir za formiranje Prve savezne lige. Hajduk i Dinamo osvojili su po 22 boda, ali su "bijeli" na račun gol-razlike (51:11, odnosno 40:12) postali prvaci. Od tada pa do danas Hajduk je u trci s Dinamom, u četiri navrata, više-manje, pod dramatičnim okolnostima osvajao titule.
Konkretno: 1978./79. na račun bolje gol-razlike, zatim s bodom viška 1994./95., pa još u dva navrata 2000./01. i 2003./04.
Posebna priča je naslov 1979., kojeg na Maksimiru ne mogu nikako preboljeti (znameniti slučaj "Edmond Tomić"). Ukratko:
* u prvom kolu prvenstva Rijeka je pobijedila Dinamo s 2:1, s Edmondom Tomićem u sastavu, koji nije imao pravo nastupa jer je, kao igrač Lirije iz Prizrena, morao pauzirati jednu utakmicu zbog žutih kartona;
* Zorislav Srebrić, tada tehnički direktor "modrih", prije početka utakmice galantno je upozorio domaćine na taj propust, pa najavio ulaganje žalbe, što je i učinjeno, te je Dinamo dobio susret par forfeit 3:0;
* na osnovi žalbe Rijeke ta je odluka poništena, bodovi su joj vraćeni, ali je potom Komisija za propise NSJ-a, po svojem tumačenju, ponovno registrirala susret s 3:0 za Dinamo;
* tada se u odlučivanje uključio Izvršni odbor NSJ-a, pod predsjedanjem Mustafe Šefćeta; 16 delegata (po dva iz šest republika i pokrajina) presjeklo je dugotrajna pravna nadmudrivanja i nadglasavanjem 13:3 opet vratilo bodove Rijeci, tako je Hajduk poslije 23 odigrana kola bio prvi s 33, Dinamo drugi s 32 boda;
* zanimljivo, za 3:0 glasovali su delegati Vojvodine Ferenc Arok i Lazar Miljkov, te Tomislav Ledić iz Hrvatske, što znači da se drugi delegat NSH, prof. Miloje Gabrijelić, priklonio većini za rezultat postignut na Kantridi od 2:1.
Do kraja tog prvenstva Hajduk i Dinamo vodili su vrlo izjednačenu borbu doslovno do posljednjeg kola. "Modri" su pobijedili u Novom Sadu Vojvodinu s 1:0 (Drago Vabec u 87.), "bijeli" su dobili Sarajevo na Koševu s 2:1, što je značilo: 1. Hajduk 50 (62:28, +34), 2. Dinamo 50 (67:38, +29). No, bilo je tu raznih igara, igrica i smicalica. Uoči završne runde, Dinamo je preko bivšeg prvotimca Denijala Pirića, tada pomoćnog trenera Sarajeva, osigurao potpuni angažman svoje momčadi protiv Hajduka, ali je ipak ostalo otvoreno pitanje jesu li svi domaći igrači, predvođeni Safetom Sušićem, bili lojalni…
Inače, Dinamo je potegnuo pitanje naslova prvaka pred Sudom udruženog rada u Beogradu. Predsjednik sudskog vijeća Zlatoja Stojadinović naknadno je, poslije nekoliko mjeseci, dao pravo "modrima", što nogometna organizacija nije provela…










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....