Kažu najbliži kroničari Hajduka da klub radi na pojačavanju kadra, ali da se čeka drugo poluvrijeme prijelaznog roka. To je faza kolovoza kada bolji igrači polako gube strpljenje ako nisu dobili priželjkivane ponude (financijske, prestiž kluba, lige), te će lakše pregovarati one koje nisu izdašne, a statusno su im ipak prihvatljive. U HNL-u praktično samo Dinamo može odmah kupovati pojačanja (primjerice, Robert Ljubičić, 2,5 milijuna eura) jer ima uvjerljivo najveći proračun u Hrvatskoj. Svi ostali, proporcionalno financijskim resursima, pretežito čekaju kolovoz da dohvate kapitalca za svoje uvjete.

Nerijetko su povici na uprave klubova odraz nepoznavanje situacije. Svi znaju što im treba, ali ključni ljudi po klubovima znaju što mogu potrošiti. Zato se i kalkulira za kolovoz, kada se cijene smanjuju, a voljni momenti mnogih dobrih igrača pojačavaju. Je li i Hajduk u tom modu uskoro će se vidjeti...

Ciljano pojačanje

Uglavnom, mnogi se stručnjaci slažu da Bijelima za iskorak u borbi za prvaka nužno trebaju pojačanja. Mi bismo dodali da im prije svega treba ciljano pojačanje, ono koje čini razliku u kvaliteti i podiže učinak ostatku momčadi. Vrednujući domet i učinak prošle sezone i kadar kojeg ima Valdas Dambrauskas, mogli bismo jednostavno zaključiti da je Hajduk dobro popunjen na svim pozicijama jer na planu kvalitete ima i dovoljno strijelaca (Livaja, N. Kalinić, Mlakar kao devetka), ima odličnog vratara (L. Kalinić), prodorne bočne igrače (Biuk, Sahiti, odnosno, Mikanović, Melnjak), ima kreatora igre (Krovinović) i radne veznjake (Fossati, Grgić, Vuković), te niz igrača koji su vrlo korektna rješenja i alternative. Mnogi su se smijali tezi pokojnog vrsnog trenera Otta Barića, koji je uvijek govorio da mu trebaju još dva kvalitetna igrača. Mi bismo to u ovom slučaju ponovili, uz dodatak da su uvijek dobrodošla dva kvalitetna rješenja, a pogotovo u onom profilu kojeg nema u rosteru.

DAMIR KRAJAC Cropix

U HNL-u bez rješenja

Kad je Hajduk u pitanju, jako je vidljivo koliko bi im za iskorak u igri dobro došao jedan “box to box” igrač. U etabliranoj sredini s tri vezna igrača, uz jednog radnog veznjaka (kao “šestica”) i kreativnog (kao “desetka”), to bi bio dinamični broj osam. Povijest tog profila donosi posebnu afirmaciju početkom milenija kada je u Premier ligi, s visoko intenzivnom i brzom igrom, stigla i klasa Stevena Gerrarda i Patricka Lamparda. Igrači su to koji su sposobni povezivati linije igrom u sredini, ali istovremeno biti opasni u završnici. Bilo je i prije vrlo kvalitetnih “box to box” igrača, primjerice, Juventusov Marco Tardelli, jedan od ključnih igrača Italije koja je ostvarila naslov na Mundijalu u Španjolskoj (1982.), jer je sjajno igrao i defenzivnu rolu, te se brzo i kontinuirano priključivao završnici...

Svatko bi, naravno, volio imati takav profil igrača, koji će napraviti višak u sredini i poremetiti suparnički blok, ali ga je naravno teško naći. Pogotovo ako imate ograničene resurse. No, kada klub kao Hajduk želi nakon dugog niza godina (17) ostvariti ključnu ambiciju, osvojiti naslov prvaka, onda bi poželjno bilo pronaći baš takvog igrača jer dinamična “osmica” zapravo djeluje kao turbo punjač momčadskom motoru i svi postaju bolji. Pogotovo je tako ako se gradi igra iz niskog bloka, a kada dinamični veznjak postaje najbolje rješenje za proboj presinga i stvaranje izglednih prilika u praznim prostorima suparničkog bloka.

Mediji su proteklih dana svrstavali uz Hajduk (demantiranu) opciju reprezentativca Mauritanije Mahmouda Abdallahija, te Poljaka Bartosza Nowaka. Radi ilustracije priče, u kontekstu profila dinamične “osmice”, bliži je Abdallahi nego Nowak. Poljak je tehnički bolji, ali je fokusiran na završnicu, kao “trequartista” (iza špice) i više poziciono. Mauritanac ima dugi korak i brzo osvaja prostor u tranziciji, iako je tehnički tanji, ali dovoljno mlađi da napreduje. Uzmemo li činjenicu da Hajduk ima vrsne realizatore, a da je u deficitu s igračima koji stvore višak u sredini i brzo defenzivnu akciju pretvore u ofenzivu, onda je jasno koji je profil potrebniji Dambrauskasu.

U HNL-u baš i nema nekih očitih rješenja, što samo potvrđuje koliko se može iskoračiti u odnosu na konkurenciju kad se uspije pronaći takav igrač.