Prvotimci Hajduka zajedno sa stručnim stožerom raskalašeno su proslavili plasman u grupno natjecanje Konferencijske lige, svlačionica na stadionu Miejski u Czestochowi bila je poprište radovanja splitske klape: zagrljaji, pjesme, nazdravljanje, suze radosnice…
Baš kao da je osvojen trofej. Dapače, tercet Marko Livaja, Dario Melnjak i Rokas Pukštas sasvim sigurno nisu na tako euforičan način slavili kada je na Rujevici osvojen Kup Hrvatske (24. svibnja 2023. protiv Šibenika 2:0).
Zaista, poslije 16 godina čekanja kao da se dogodilo čudo, Bijeli su konačno prošli kroz rešeta kvalifikacija, pa su poslije osam dramatičnih utakmica ove sezone domogli se pobjede i to u produžecima protiv Rakowa i tako ostvarili žuđeni plasman u grupno natjecanje europskog kupa.
Sada baš i nije vrijeme razmišljati o tome što Gonzala Garciju i njegovu momčad čeka u nastavku sezone, ne treba remetiti užitke zbog plasmana, a dalje kako bude. Najprije u prvenstvu Lokomotiva u ponedjeljak, pa redom još 13 utakmica za bodove, zaključno s 14. ispitom, sudarom protiv Dinama na Poljudu 20. prosinca, uz šest teških, zahtjevnih zadaća u Konferencijskoj ligi, usput i uz gostovanje u Vardarcu, selu u Baranji u okviru dvoboja Kupa.
Kako bilo da bilo, bez obzira što su i kako su igrači Hajduka teškom mukom izborili pobjedu u produžecima utakmice protiv Rakowa, može se zaključiti da su, u ovim danima, veliki pobjednici trener Gonzalo Garcia i sportski direktor Robert Graf, oni su osigurali svoja počasna mjesta u klupskoj povijesti.
Dakle, tandem GarGra autor je slavlja, jedne baš za Hajduk veličanstvene pobjede, nakon što su Bijeli 16 godina, zajedno sa svojim navijačima, patili, tugovali, uglavnom ostajali frustrirani zbog konstantnog neuspjeha u kvalifikacijama za europsku scenu.
Hajduk je, da vas podsjetimo, u tih 16 dugih godina odigrao čak 67 kvalifikacijskih utakmica i nikad nije uspio preskočiti posljednju stepenicu. U tim prigodama, mračnom razdoblju bez uspjeha, s konstantnim eliminacijama, bilo je poraza od autsajdera, baš teških šokova (Gzira, Dila, Tobol, Ružomberok, Dinamo iz Tirane) do onih pet prethodnih doigravanja: Dnjipro, Slovan Liberec, Maccabi, Everton, Villarreal.
U tim gubitničkim dvobojima Hajduka su tijekom 16 godina vodila čak 14 trenera, što je doslovno nezamisliva činjenica, ujedno dokaz lutanja rukovodstva kluba. Dakle, na klupi Hajduka prodefiliralo je šest stranih trenera (uz sedam domaćih, Igor Tudor u dva navrata), dok se napokon nije pojavio Urugvajac Garcia, koji je prošle sezone prilično ravnodušno doživio eliminaciju Hajduka, svojevrsni debakl u Tirani, da bi ovog puta, on inače prilično suzdržan, dao oduška svojem slavlju, pa je euforično i zaplakao od radosti.
U svlačionici Hajduka zaorila se pjesma, oda Dalmaciji, "mojoj ruži procvaloj, svoj od zlata i bisera", koju je odslušao i Robert Graf, veselio se itekako, razgalio, premda je ipak ostao priseban. Poljski stručnjak nesumnjivo se sjajno nadopunjuje s urugvajskim trenerom. Graf je doveo prinove određenog profila, neki su odmah stavljeni, doživljeni kao kategorije pojačanja, ima i onih od kojih se očekuju takvi dosezi. Ali sve zajedno, s igračima iz prošlog saziva, momčad Hajduka je u odlučnoj utakmici djelovala beskompromisno, s jednim jedinim ciljem: ostvariti pobjedu.
Eksplozija oduševljenja među igračima Hajduka je prirodna, ovaj plasman u Konferencijsku ligu ima sjaj trofeja. Navijači splitskog kluba, oni najvatreniji koji plaćaju članarinu i sebe darivaju epitetom „prgava familija“, napokon su dočekali europsku jesen. Onakvu kakvu Hajduk i grad Split zaslužuju…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....