Pred Osijek smo jasno napisali, s pobjedom Hajduk postaje glavni favorit za jesenski naslov. Nakon Pampasa zato moramo konstatirati, Bijeli su napravili taj značajni korak. Hajduk je ponovno lider, ne puštaju Bijeli vrh ljestvice. Istina, daleko je kraj, šampionska utrka i dalje je maraton, a ne sprint, međutim pobjeda u Osijeku značajna je iz više razloga.

Nije samo bitna zbog povratka na prvo mjesto. Stigla je kao pokazatelj da Hajduk može puno više negoli je pokazivao u posljednjim utakmicama, a pritom je konkurenciji poslana ozbiljna poruka. Osijek je ostavljen na “minus devet”, Dinamo više nema onaj bonus dvije utakmice zaostatka s kojima može računati na preskakanje Bijelih, a Rijeci je jasno rečeno da mora bitno podići formu ako želi nastaviti utrku s Karoglanovim Hajdukom.

U tri tjedna, od Osijeka (0:2) do Osijeka (1:0), bitno drukčiji Hajduk smo gledali. Leko je krajem listopada igrao bez Livaje, tek se vraćao Pukštas... bilo je objektivnih razloga za skromno izdanje. Zato nećemo sve pripisati isključivo treneru, ali ipak je jasno da su Splićani s Mislavom Karoglanom napravili iskorak.

Prvo rezultatski, jer zabilježili su tri pobjede zaredom, a potom u Osijeku karakterno i igrački. Mentalno su sjajno odgovorili izazovu, u važnoj utakmici potvrdili da su spremni pobjeđivati na gostovanjima u bitnim utakmicama. Uz to, izvedba u prvom poluvremenu bila je na razini srpanjskog susreta s Rijekom, najboljeg izdanja Hajduka ove sezone. U prvih 45 minuta u Opus Areni gledali smo dominantnu momčad u crveno-plavim dresovima. Hajduk kakav su navijači očekivali već mjesecima.

Mislav Karoglan

TOM DUBRAVEC/Cropix

- Čestitke igračima, u prvom poluvremenu smo odigrali zaista na visokom nivou - naglasio je Karoglan u komentaru utakmice.

Visoki presing od prve minute, snažan blok u sredini s obranom daleko od Lučića. Kompaktni Hajduk uskih linija s čvrstim veznim redom i razigranim Livajom u napadu. Od prve minute se moglo primijetiti da je najbolji igrač Bijelih raspoložen. Da je “gladan” velike utakmice. Sjajnu potporu u sredini pružao mu je tercet Pukštas-Žaper-Krovinović. Veznjaci postaju temelj igre Hajduka, ključni dio momčad koji pokreće Bijele. Osijek je potpuno neutraliziran, ugašen u sredini. Nije Zekićeva momčad mogla ništa kreirati, nisu Osječani mogli preko centra. Hajduk je sve zatvorio, visoko izašao i kao plod takve igre stigla je pogreška Jugovića. Iz nemogućnosti da se igra prema naprijed, lopta se vraća.

- Nije Osijek bio loš, nego smo mi bili dobri - još na poluvremenu je prvih 45 minuta najbolje osalikao Karoglanov pomoćnik, Dragan Blatnjak.

Pad ritma u nastavku

Hajduk se postavio kao gazda na terenu. Postavio se kao da je domaćin, a ne gost. Tome u prilog govori i činjenica da su Bijeli u prvom dijelu imali posjed 67-33. Dominantni kao protiv Rudeša na Poljudu, pri čemu su Osječane ostavili bez “mrvice” nade. Ponekad se iz skromnog posjeda može preko kontre do suparničkih vrata, ali Hajduk nije Osječanima dopustio baš ništa. Ni loptu, ni kontru. Sve je ostalo u sredini, svaki se napad rasplinuo praktički i prije nego li je krenuo.

- Trebali smo završiti utakmicu već u prvom dijelu, doći do veće razlike - kazao je Karoglan.

Tu je ostao prostor za napredak. Malenica je uistinu bio na velikim mukama. Nekoliko odličnih obrana i nekoliko sretnih trenutaka gdje su lopte Splićana “prohujale” kroz peterac, a da nikog nije bilo za onaj posljednji dodir. Nedostajao je taj “last touch” s kojim bi zapečatili utakmicu u prvom dijelu. Umalo im se to osvetilo u nastavku, jer koliko se prvi dio moglo “opjevati”, toliko je nastavak ponudio svojevrsni “deja vu” na prethodne dvoboje. Pavlovićev promašaj u susretu s Rudešom i Lovrićeva greda iz Opus Arene ulaze u istu kategoriju “sretnih uspomena”. Hajduk se na kraju uzdao u loš dan protivnika, u centimetre koji će mu biti saveznik.

- U drugom poluvremenu je Osijek ušao bolje, zato sam podigao romb u 70. minuti. Imali smo ipak prilika u tranziciji koju moramo puno bolje odigrati - dodao je Karoglan.

Koliko god je Hajduk u prvom dijelu izgledao energičan i stabilan, toliko je u nastavku pao ritam. Osijek je pomaknuo igru ulaskom igrača s klupe, Bukvić je radio dosta problema Diallu na lijevoj strani obrane, ali kompletni Hajduk se previše povukao. U nekoliko navrata, pogotovo nakon prekida, opasno su živjeli Splićani. Srećom, bilo je dovoljno koncentracije u užoj obrani. Vratar Lučić i oba stopera ostali su na visini svoje reputacije, opravdali su povjerenje i status. Ali vezni red više nije imao svježinu, nije imao snage zadržati pritisak Osijeka.

Zato su se Bijeli u najvećem dijelu nastavka branili, nikako nisu uspijevali zadržati loptu na sredini, udaljiti protivnika od svog kaznenog prostora. Drugo poluvrijeme je Karoglanu jasan pokazatelj koliko je ostalo prostora za napredak. Ali, skroman kakav već jest, trener Bijelih ne spava na “oblaku slave”. Sport je ponekad okrutan, posebno kada se pobjeđuje, a brzo dolazi nova utakmica.

- Velika pobjeda za nas, ali sad nam treba pobjeda protiv Varaždina.

Tri boda s Pampasa pravu će vrijednost dobiti tek u nedjelju. Za Karoglanovu četvrtu prvenstvenu u nizu.