Ivica Šurjak, legendarni kapetan Hajduka, primio je iz ruku predsjednika poljudskog prvoligaša Lukše Jakobušića nagradu Fabijan Kaliterna, koju Splitski savez športova dodjeljuje za životno djelo najboljim sportašima grada pod Marjanom.
- Izuzetno sam ponosan što sam dobitnik nagrade u mom gradu jer za Hajduk sam igrao 17 godina, do moje 28. - kazao je Šurjak.
- Posebno sam ponosan što sam bio kapetan Zlatne generacije.
Prvi među jednakima, to je bio kapetan Šuro. Predvodnik generacije “Ivićevih beba”, najtrofejnije momčadi Hajduka koja je 70-ih godina prošlog stoljeća osvajala prvenstva i kupove. Zlatna generacija, kako se tepa toj momčadi, postavila je temelje velikog Hajduka. Zato i danas, kada se priča o trofejima Bijelih, sve su oči uprte u Ivićevu generaciju.
No, može li današnji Hajduk do naslova prvaka?
- Vjerujem da može. Nadam se da će to biti puno bolje. Zato što Rijeka i Osijek dosta padaju, smanjila se konkurencija. Dinamo je jako dobar, ali i Hajduk ima širok kadar kvalitetnih igrača. S Livajom ove godine mogli bi Bijeli nešto napraviti.
Popularan je Šurjak bio u svoje igračko doba, ali Livajina popularnost je nadmašila sve dosad viđeno. Poveznice ipak postoje...
- U jednoj stvari je ista situacija jer u oba razdoblja prisutna je ogromna ljubav prema Hajduku. Žao mi je što nema više Livaja u današnjoj momčadi, što je samo jedan tako popularni igrač.
Ispričao je pritom Šurjak i jednu anegdotu nastalu prilikom nedavnog susreta s jednim starijim navijačem Bijelih, koja jasno opisuje kakva je bila njegova generacija.
- Kaže mi čovjek: “Šurjak, ne mogu ti reći da sam tebe najviše volio. Znaš zašto? Zato jer se jednostavno nisam mogao odlučiti između vas pet-šest”. To je ono što nedostaje današnjem Hajduku.
Stipe Biuk je aktualna mlada nada s lijevog krila. Kako Šurjak vidi mladog Biuka?
- Odličan! Za mene je često prevaga na terenu. Krenuo je s 18 godina u seniorskoj momčadi, baš kao i ja u moje doba. Biuk može igrati u vrhunskim klubovima.
Što bi jedan vrhunski igrač poput Šurjaka savjetovao Stipi Biuku, ljevokrilnom napadaču koji je na scenu izašao gotovo pet desetljeća iza legendarne jedanaestice Bijelih.
- Da igra svoju igru, da koristi proboj “jedan na jedan”. To je Biukov forte, njegova najjača strana. Možda bi čak mogao i zanemariti jedan dio defenzivne igre kako bi se koncentrirao na napad u kojem može pružiti velike stvari.
Gdje je šansa današnjeg Hajduka u borbi za naslov?
- Može Hajduk puno uraditi jer ima bogati igrački roster, a Dinamo će igrati na tri fronta. Istina, igraju Modri jako dobro u Europi, drže koncentraciju na Ligu prvaka i prvenstvo. Po meni, Dinamo i Hajduk su jedini favoriti za titulu u ovom prvenstvu.
Koji je najbolji igrač s kojim ste dijelili svlačionicu?
- Mužinić je bio moj najdraži suigrač, a Jure Jerković najbolji. Je, igrao sam i sa Zicom u Udineseu... Savršen igrač i čovjek.
Sjećanja su bogata, velika i sežu daleko u prošlost. Jer, sve je počelo prije 51 godinu u utakmici s Partizanom. U tom dvoboju na Starom placu zakotrljala se velika karijera koja je kasnije dobila i legendarna obilježja.
- Utakmica koje se prve sjetim uvijek je moja premijera za Hajduk. Dvoboj s Partizanom, pobjeda 2:1 i moj prvi pogodak u bijelom dresu.
Ispričao je Šurjak kako je došlo do debija, kako se osjećao uoči premijere tog 3. listopada 1971. godine.
- Ušao je trener Luštica u juniorsku svlačionicu i rekao “Šurjak, ti igraš u nedjelju centarfora za prvu”. Uh, kako sam se iznenadio. Nisam mogao cijelu noć spavati - kazao je Šurjak i u svom stilu dodao:
- Takav adrenalin sam osjetio samo još kod upisa u HDZ.
I to je Šurjak, uvijek spreman na šalu.
- Nosio sam dres s brojem 11. S tim brojem povezano je rođenje mojih troje unuka, ali i moj pas Pero se rodio na taj datum.
Baš kako je jednom rekao Frfa Mužinić, “nije bio toliko lijep koliko je bio šarmantan i zato su ga žene voljele”. Jedan, jedinstveni Ivica Šurjak. Kapetan Hajduka, kapetan reprezentacije Jugoslavije, igrač slavnog PSG-a. Da može danas ponovno obući kopačke i zaigrati, ništa ne bi mijenjao.
- Tako je, baš ništa! Proveo sam mladost u Hajduku, od 11. do 28. godine. I silno sam ponosan na te dane.
Pritom je Šurjak ispričao i anegdotu koja jasno opisuje odnos legendi i sadašnjeg trenutka u kojem žive nove generacije.
- Mojim unučicama sam znao pričati pred spavanje kako je njihov djed igrao više od 500 utakmica za Hajduk, kako je postigao više od 100 golova. One bi me slušale, a onda u jednom trenutku prekinule s rečenicom: “Dida, dosta je toga, samo nam donesi dres od Livaje!”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....