Lovre Kalinić nije propustio zimske pripreme iako je bio ozlijeđen, ali na ljetnim pripremama u Bledu osjećaj je potpuno drukčiji. Osam mjeseci nakon ozljede iz Kranjčevićeve kapetan je pred povratkom.
- Brojim dane, više nisu tjedni u pitanju - kazat će bez oklijevanja 33-godišnji Lovre Kalinić.
- Ušao sam u fazu individualnih priprema, još ne smijem u rad s grupom. Moram se pripaziti jer i moja visina igra ulogu. Trebam doći u situaciju gdje ćemo vidjeti sve faze opterećenja.

Kakva su konkretna predviđanja, kada bismo Kalinića mogli ponovo vidjeti na vratima Hajduka?
- Za Superkup neću biti spreman, za prvenstveni derbi u Maksimiru tjedan dana kasnije - možda. S ove vremenske distance trebao bih bez upitnika biti spreman za Europu 10. kolovoza. Vjerujem da ću zaista uskoro biti fit, ali tek sada dolaze pravi testovi. Tjelesno sam dobar, po dvostrukim treninzima vidim da nema otjecanja koljena. Sve ide glatko, ali pričekat ćemo još malo, pa ćemo kad krenu momčadski treninzi imati kompletnu sliku.

ANTE CIZMIC Cropix

Golem optimizam

Kalinić priča oprezno, ali njegov optimizam je nesporno golem. Nakon osam mjeseci izbivanja s travnjaka, a toliko je prošlo od ozljede koju je zaradio u dvoboju s Lokomotivom krajem listopada prošle godine u Kranjčevićevoj, ponovno se osjeća igračem.
- Teško razdoblje je iza mene, nikad u karijeri nisam bio toliko dugo ozlijeđen. Baš je bilo neugodno. Stalno na tribinama, a puno je teže gledati nego igrati. Navikao si biti na terenu, ali s tribina vidiš neke stvari koje ne bi osjetio ni vidio da si na terenu. Koje? Uglavnom lošije stvari jer dobre svi vidimo.

Mrska četvorka

Koja je utakmica bila najteža za gledanje?
- Iskreno, u početku ih je bilo dosta, ali Dinamo 0:4 je definitivno bila najteža za gledanje. Znam kako je vrataru u takvoj utakmici, prošao sam i ja golgotu. Početak proljeća je bio težak, jednostavno nam je svima trebalo vremena za privikavanje na nešto novo. Ipak, kada na kraju povučemo crtu ispod učinka, opet smo drugi. Istina, ciljevi su nam bili viši, ali očito nismo bili realni. Na kraju je zadovoljstvo došlo s Kupom. Zato uzdignute glave ulazimo u novu sezonu, s ponešto nove energije, vjerujući da ćemo u pravom trenutku izgledati što je bolje moguće.

Sve je Kalinić jasno rekao, ali ostalo je pitanje realnog trenutka. Kako danas izgleda Hajduk na putu do tog cilja iz sintagme “što je bolje moguće”?
- Izgubili smo od Olimpije 0:1, međutim, rezultat nije u pripremnim utakmicama primaran. Imali smo prilika i za pobjedu, igrali smo dobar nogomet, kontrolirali posjed. Međutim, jasno je da u ovom dijelu priprema fali mirnoće u završnici, a to je detalj koji dolazi kroz opterećenje na treningu. Pad koncentracije događa se u ovoj fazi priprema.

Što ste rekli Toniju Siliću nakon pogreške kod pogotka Olimpije? Najteže je učiti na vlastitim pogreškama, ali savjet iskusnog suigrača uvijek dobro dođe.
- Da, sve je to iskustvo. Možemo mi težiti nekom stilu igre, ali kada dođe situacija “stani pani” treba dobro procijeniti. Imao je najbolju namjeru, da je lopta prošla, nikome ništa. Prije ulaska u igru pitao me za savjet, rekao sam mu jedan jedini: “Igraj opušteno bez grča”. Ako imaš bilo kakvu dvojbu, napravi prvo što ti pada napamet. Čim sebi počneš stavljati pritisak, odmah si u problemu.

Vušković se nije ni rodio...

Zna Kalinić što je iskustvo jer prve pripreme s Hajdukom prošao je još davne 2007. godine.
- Sa Zoranom Vulićem u Turskoj. Nije se Luka Vušković još ni rodio kad sam odradio prve pripreme.

Nakon toliko godina kroz Hajduk, reprezentaciju Hrvatske, Gent, Aston Villu, da i ne nabrajamo sve ostale klubove gdje se kalio, odlazio na posudbe, kako vidite sebe u sljedećoj sezoni poslije dugog izbivanja s travnjaka?
- Još dvije godine ugovora imam s Hajdukom i dok god sam u formi, dok se osjećam dobro i klub me treba, bit ću s Bijelima. Dajem sebe 100 postao svaki trening, Hajduk je dio mene, a ja dio Hajduka. U meni nema trunke ega, kada Hajduk odluči da je netko drugi vlasnik “jedinice”, ja ću se povući. Nikome neću stati na put, niti ću nekome biti uteg. Moja uloga u momčadi je jasna, ekipi uvijek treba iskustva. Uz to, kapetan je velika odgovornost. Najlakše je staviti traku, ali kapetan moraš biti i u dobru i u zlu.

Kako vidite momčad u novoj sezoni? Pritisak je ponovno golem.
- Ne sjećam se da je jedna sezona u Hajduku prošla bez pritiska. Tu nema ničeg novog. Očekivanja su uvijek najveća, ciljevi su visoko postavljeni. Ekipa će dati svoj maksimum, trener će pokušati izvući najviše. Najave tipa “napadamo titulu” mrzim davati godinu unaprijed. Jedino mogu garantirati da ćemo pružiti sve što znamo i umijemo. Jasno mi je da mi sve moramo napasti, ali treba se staviti svaku utakmicu i stvarati pobjednički mentalitet. Na kraju ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Prevelike najave su se već toliko puta obile o glavu. “Možemo”, “mi ćemo”, “hoćemo”... Sve to stoji, ali prvo treba raditi jako i žestoko, truditi se svaku pobijediti i pritom misliti samo na prvu sljedeću.

Zdravlje iznad svega

Da ponovno sjednemo za stol oko Nove godine 2024. što bi vas učinilo sretnim?
- Ha, ha... zdravlje prvenstveno. Imamo najveće ciljeve, ali nikakve prognoze ne želim davati. Nisam nikada bio od bombastičnih naslova. Ali, želim biti sretan s velikim rezultatom.