Nakon povlačenja Marka Livaje iz reprezentacije Hrvatske, ostalo je pitanje tko će od hajdukovaca kandidirati za odlazak na Euro s Vatrenima. Livaja je bio siguran u kadru reprezentacije, barem u ovom trenutku, premda je jasno da je golem prostor do Eura. Ali povlačenjem Livaje nema aktualnog reprezentativca Hrvatske u kadru Bijelih. Dapače, i u selekciji U-21 osim Sigura nema igrača koji bi mogao prijeći u A vrstu “kockastih”.

Ali kako smo već naglasili, daleko je Euro, a igre Hajduka kroz prvenstvo mogle bi iznjedriti nekog novog kandidata. Naravno, pritom se smatra da bi Bijeli trebali krenuti uzlaznom putanjom jer jedino tako bi netko od onih koji pretendiraju na dres Vatrenih mogli uopće doći u situaciju da se nadaju pozivu.

U ovom trenutku takvu ambiciju mogu gajiti samo trojica iz zadnje linije.

Filip Uremović je trenutno ozlijeđen, ali s obzirom na to da je već bio u krugu reprezentativaca, preko Hajduka ima ambiciju za povratak. Uremović je debitirao u rujnu 2020. godine, zabilježio je ukupno šest nastupa za Vatrene, gdje je Daliću poslužio i kao opcija za desnog beka, a ne samo za stopera.

U Hajduku je ipak primarno stoper, ali Daliću više ni ne treba eksperimentiranje na desnom beku s obzirom na to da su se Juranović i Stanišić stabilizirali ka dva kvalitetna rješenja na desnoj strani obrane. Zbog ozljede je propustio Euro 2021., a posljednji put na klupi Vatrenih sjedio u studenome te iste godine. Od tada više nije bio u Dalićevom kadru, ali Hajduk je njegova nova prigoda da se vrati tamo gdje je nekoć bio.

Važna karika

Drugi na popisu onih koji se mogu nadati da će ih igre Hajduka izbaciti na površinu, odnosno, potencijalno im priskrbiti poziv izbornika Dalića, jest vratar Ivan Lučić. Malo se o Lučiću govori, rijetko se i piše, a već je sedam mjeseci čuvar mreže Bijelih. Uspješni vratar, treba se dodati, jer Lučić je u tom razdoblju opravdao Lekino povjerenje. Imao je i osam utakmica bez primljenog pogotka, u svakom slučaju predstavlja jednu od jačih i važnijih karika u obrambenoj igri Hajduka.

Jasno je da se može dogoditi da Hajduk bude i prvak, ali bez igrača na Europskom prvenstvu

Istina je da Lučić nema karizmu, u Hajduk je stigao na mala vrata, kao pričuvno rješenje u trenutku kada je Sentić izabran za prvu alternaciju Lovri Kaliniću. Međutim, Lučić je ispunio očekivanja, dapače, čak i nadmašio. Leko je nakon povratka kapetana Kalinića u kadar ostavio Lučića na vratima, što jasno govori koliko ima vjere u 28-godišnjaka koji je prošao sve mlađe kategorije reprezentacije Austrije. Krenuo je u selekciji U16, da bi na kraju došao do U-21 za koju je upisao jedan nastup.

Lučić nema nijednu utakmicu za A selekciju, ali iza sebe ima kvalitetnih sedam mjeseci u Hajduku. Time je na sebe svratio pozornost, ali za nešto više trebat će mu i klupski rezultat. Kad se vratari spomenu, jasno je da se ni Lovre Kalinić nije oprostio od ambicije povratka, ali dok nije u prvom planu kod Leke nije realno pričati o takvom velikom “comebacku” 33-godišnjeg čuvara mreže.

Poštar iz HNS-a

Treći na imaginarnom popisu onih koji bi se mogli nadati da će im zakucati “poštar iz HNS-a” bez ikakve dvojbe je Zvonimir Šarlija. Igrač koji ima konstantnu nastupa za Hajduk ove sezone. Bijeli imaju svojih posrtaja, imaju problema, ali nijednom Šarlija nije bio u fokusu s lošijim izdanjem. Dapače, njegove su igre kao i kod Lučića prešle razinu očekivanja. Šarlijin hendikep jest činjenica da nije dosad bio na Dalićevom “periskopu”, ali ima Šarlija, pored kvalitetnih izdanja u Hajduku, i međunarodnog iskustva kroz igranje u Turskoj i Grčkoj.

Na posljednjem velikom natjecanju, Svjetskom prvenstvu u Kataru, Hajduk je u Livaji imao svog predstavnika. Na Euru pred dvije godine Bijele je zastupao vratar Lovre Kalinić, ali trenutno su Bijeli u situaciji da nemaju sigurnog, pa čak ni legitimno potencijalnog kandidata za Vatrene na Euru u Njemačkoj.

Da nije Lovre Kalinić propustio gotovo kompletnu godinu zbog ozljede, da se nije oprostio Livaja.... mogli bismo sada nabrajati razloge, ali jasno je da se može dogoditi da Hajduk bude i prvak, ali bez igrača na Euru. Istina, nijedan od dva navedena cilja nije jednostavan ni lagan. Niti je titula nadohvat ruke, niti je netko od Bijelih u ovom trenutku tako blizu Vatrenima, ali šansa uvijek postoji.

Jer, Hajduk se nada naslovu prvaka, a time bitno rastu i šanse igračima koji se pokažu kao najjače karike najbolje momčadi u državi.