Kao da su im kalendar krojili promotori najvećih boksačkih zvijezda - u paketu s glavnim mečom obavezno ide i nastavak u vidu revanša - Dinamo i Hajduk okupirali su uvod u sezonu hrvatskog klupskog nogometa s dva derbija. U subotu (20 sati) vječni suparnici podijelit će maksimirski ring u dvoboju Superkupa, a onda u petak (21. srpnja) na istom terenu otvoriti novu kampanju SuperSport Hrvatske nogometne lige.

Činjenica da već prva službena utakmica sezone biva začinjena dodjelom trofeja svakako će podići temperaturu i zanimanje publike (u pretprodaji je planulo 12 tisuća ulaznica), iako je Superkup objektivno samo najvažniji u ponudi nevažnih trofeja.

Kad nema Livaje...

Svakako značajniji od malonogometnog "prvenstva svita" koje je Marko Livaja osvojio na haklu u Kaštelima ovog tjedna, ali u stvarnosti i dalje samo bižuterija u ponudi skupe nogometne srebrnine. Koliko je natjecanje važno Hrvatskom nogometnom savezu, neka ilustrira podatak da prvak Dinamo i osvajač kupa Rijeka uslijed manjka termina još nisu odigrali Superkup za sezonu 2019./20. Hoće li ga uopće odigrati ili će priča otići u zastaru, više se nitko ne trudi ponuditi odgovor.

Superkup je, osim rečenog, i trofejna duda varalica. U Engleskoj, recimo, klubovi sada već otvoreno zaziru od slavodobitnog podizanja zastora na Wembleyu jer tradicija kaže da će pobjednik Community Shielda kasnije u sezoni nepogrešivo zabrljati. U proteklih 10 godina samo se jednom dogodilo da je osvajač srebrnog tanjura produžio do naslova engleskog prvaka, i to 2019., kada je Manchester City osvojio oba trofeja. Prošle godine Community Shield je sletio u ruke Jürgenu Kloppu, a njegov je Liverpool onda kroz ciljnu ravninu Premier lige prošao peti, s 22 boda zaostatka za Cityjem.

Preslikano u našu klupsku stvarnost, prva runda dvojice teškaša iz plavog i bijelog kuta jest zabavno osvježenje u poplavi vijesti s nogometne tržnice, ail teško može poslužiti kao barometar za sezonu pred nama. Obje se momčadi nalaze usred kadrovskog preslagivanja: u Dinamu to čine minucioznije, polako popunjavaju one kvadratiće koje bi sutra mogli isprazniti reprezentativci transferima u inozemstvo, dok se Hajduk odlučio za ozbiljan remont te je doveo već petoricu provjerenih igrača koji bi trebali popuniti praznine nastale odlascima Awaziema, Borevkovića, Lovrencsicsa. Kada je u veljači posljednji put gostovao u Zagrebu, Hajduk je bio raskliman i zreo za porciju kojom je zaista i ispraćen kući (4:0). Ivan Leko je tek upoznavao momčad i očito nekritički vjerovao da joj može ucijepiti svoje ideje. U međuvremenu je odustao od igre s trojicom stopera i u starom je sustavu polijepio kockice razlupanog mozaika.

Nemoguće trapav tandem

Na kraju sezone Hajduk je čak počeo igrati dobar i efikasan nogomet. Možda u travnju i svibnju nije previše profitirao od svoje najveće zvijezde, jer Livaja je finiš sezone odvezao na rezervi, ali Leko je iz letargije trgnuo neke dotad gotovo prekrižene igrače poput Jana Mlakara, iskoristio je potencijal Darija Melnjaka i nemoguće trapav tandem Awaziem - Borevković pretvorio u solidan stoperski dvojac. Livajin izostanak, drugim riječima, ne mora biti nepremostiv hendikep.

Lekina momčad posjeduje adute, a u međuvremenu je izbrusila samopouzdanje. Protiv Trabzonspora kao najozbiljnijeg suparnika tijekom priprema Hajduk je odigrao najozbiljniju utakmicu upisavši uvjerljivu pobjedu 2:0. Dinamo nije bio osobito rezultatski uvjerljiv, ali utakmicu dočekuje kao favorit. Kostur Bišćanove momčadi prepoznatljiv je još iz mandata Ante Čačića, kralježnicu čine odreda sami reprezentativci.

Njihova je pažnja sredinom srpnja možda malo rasuta: nije čudno što Livakoviću, Ivanušecu ili Šutalu pogled svako toliko pobjegne prema "mercatu", gdje se upravo zahuktava licitacija, ali s druge strane naoružani su iskustvom i motivirani da u biografije upišu još jedan trofej. Bruno Petković kao najiskusniji među njima tijekom priprema u Sloveniji nametnuo se kao lider i prva violina, a rasplet derbija u velikoj će mjeri ovisiti baš o njegovu nadahnuću...