Šjor Tony Vrzina, u stvari Tonći Vržina, poznati i omiljeni nogometni trener u Australiji, bio je svjedokom hrvatskog proljeća 1971. u svojoj domovini, kao i stvaranja hrvatske države 1990., posebno važan akter organizacije turneje Hajduka u Australiji, onda kada su "bijeli" sa svojeg dresa skinuli zvijezdu petokraku… Vržina je nedavno u rodnom Splitu proslavio 87. rođendan, još jednom je stigao iz Australije, u pratnji supruge Marije, posjetiti domovinu koju su napustili daleke 1964.

Mister Tony zanimljiva je osoba, u Splitu bi kazali faca, jer je prošao mukotrpni put ekonomskog emigranta od berača grožđa na australskim poljima do jednog od najpoznatijih nogometnih trenera "down under".

U stvari, Vržina se afirmirao, stekao iznimnu popularnost kao trener dviju Croatija, iz Melbournea i Sidneyja, te drugih etničkih klubova.

- Svaki put kad dođem u Split - počeo je šjor Toni...

Titov govor

- A to se sad dogodilo poslije pet godina stanke, najviše kao posljedica zlokobne pandemije covida, moja Marija i ja imamo posebne rituale, susrete i posjete dragim osobama, rodbini i prijateljima. Eto, na primjer, bio sam na Klisu vidjeti bivšeg igrača melburnske Croatije Božu Bašića, našao sam ga prikovanog u postelji, ali čilog raspoloženja…

Vržina je autentični protagonist svojeg vremena, praktično od bijega iz Splita preko dramatičnih događanja, najprije početnih snalaženja i preživljavanja do afirmacije u Australiji.

- Kao mladi bračni par izmolili smo pasoše, kao da idemo na neki sajam u Milano, pa smo se odmah iz Italije prebacili u Njemačku, tamo su nam kao emigrantima ponuđene tri opcije: pravac Južna Afrika, Kanada ili Australija, koju smo odabrali.

Privatni arhiv

Toni je kao i mnogi drugi dječaci bio među tićima Hajduka, volio je driblati, barba Luka Kaliterna, iskonski trener "bijelih" mu je rekao: "Bjondo, dva puta si predribla istog igrača, ajde ča, dat ću ti balun samo za tebe, pa se igraj sam". Ali Vržina je na treninzima naučio brojne vježbe i kada je stigao u Melbourne, angažirali su ga u klubu hrvatskih emigranata:

- Čim smo došli u emigrantski kamp, tamo su nas propitivali što znamo. Kad su čuli da sam igrao na balun, odmah su me pozvali iz Justa, ali kako je to orjunaški klub, otišao sam u Croatiju. Tamo sam ubrzo preuzeo treniranje mlade momčadi… Naravno, služio sam se vježbama barba Luke.

"Već sam čin skidanja grba sa zvijezdom za nas je bila pobjeda"

Nešto kasnije je priključen treneru prve momčadi Croatije Melbourne Slavoncu Kišu kao pomoćnik, naš klub je osvojio prvenstvo države Victorije, kao i dva kupa. Sljedeće sezone, poslije osam kola, dogodila se smjena…

- Prisililo me da preuzmem prvu momčad, uspjeli smo se s dna popeti na treće mjesto, bila je to serija od 17 utakmica bez poraza. Na kraju smo osvojili Ampol kup pobjedom od 3-1 nad Sydney Westernom. Ti uspjesi Croatije Melbourne poklopili su se s rađanjem Hrvatskog proljeća u domovini, što smo mi u Australiji pozdravili, ponadali se da dolazi doba neovisnosti Hrvatske. HNS me pozvao u Zagreb kao predstavnika hrvatske emigracije. Došao sam s idejom da u Australiju povedem neke naše igrače, da pojačamo naš klub. Tako nam je došao i Stjepan Lamza…

U međuvremenu je Tito održao svoj govor, tajnik HNS-a Ante Pavlović savjetovao je Vržinu da se pritaji, rekao mu je da se "sada treba primiriti". Vržina je u tijeku razgovora u više navrata istaknuo kako nikad nije želio biti član neke stranke i to isključivo zato što su se "grupacije naših ljudi u Australiji međusobno trvile, svađale, vukle na svoju stranu bez želje da se ujedinjeni bore za prosperitet Hrvata u Australiji".

Hrvati se svađali

Australci su zadojeni svojim "footballom" (igra se na ovalnom terenu kriketa, s golovima i loptom kao u ragbiju, lopta se nosi i udara nogama i rukama), pa su praktično brojni etnički klubovi, emigrantski, umnogome afirmirali pravi nogomet. Tako se dogodilo da se reprezentacija Australije prvi put plasirala na Svjetsko prvenstvo 1974. u SR Njemačkoj (kapetan je bio Kaštelanin Ivo Rudić, igrač Hajduka, starter u prvenstvu 1962.)

Vržina je bio trener niza klubova, posebno uspješan na klupama dviju Croatija, iz Melbournea i Sydneyja. On se iskazao i kao organizator sportskih i kulturnih priredbi, bio je i novinar Osvita, lista hrvatske emigracije.

No Vržina je posebnu ulogu imao kod dovođenja Hajduka na turneju u Australiju 1990., koja se poklopila s demokratskim promjenama u bivšoj državi, dapače kada su igrači splitskog kluba samoinicijativno s dresa skinuli dotadašnji grb sa zvijezdom petokrakom.

Momčad Hajduka krenula je na daleki put 30. svibnja 1990., upravo na dan kada je konstituiran Sabor Republike Hrvatske, "bijele" je dočekalo više od tisuću navijača na aerodromu - kako je u svojem raportu javio popularni radio reporter Edo Pezzi - "na vatreni način", pa su se mnogi putnici čudili što se to događa. Pogotovo kada je autobus s igračima krenuo iz Zračne luke "Kingsford Smith" prema središtu Sydneyja u pratnji brojnih automobila s našim ljudima.

Privatni arhiv

Od dolaska sve do prve utakmice momčad Hajduka je bila pod silnim pritiskom da s dresa odbace "petokraku".

- Naša dijaspora sanjala je, dugi niz godina, da nam Hajduk dođe u Australiju. Mi smo željeli, tražili pa i molili da se s dresa skine "petokraka" i vrati povijesni grb. Čak smo pripremili garnituru dresova sa starim, povijesnim grbom. No tadašnje vođe puta za tu promjenu nisu htjeli ni čuti. Tumačili su da se tako nešto mora dogoditi na legalan način, isključivo na skupštini kluba.

Ipak se dogodilo, uoči premijernog nastupa protiv reprezentacije Australije u Sydneyju 3. lipnja 1990., igrači su sami odlučili da s dresa skinu grb sa zvijezdom.

Uz to treba notirati, radi kronike, da je s dresa Dinama maknuta mala zvjezdica uz slovo "d" nešto kasnije, 25. srpnja prigodom prijateljske utakmice protiv Croatije, kombinirane momčadi dva kluba iz Melbournea i Sydneyja.

"Neki su upali na teren, skoro do gola su skinuli naše igrače, žao mi je jedino da nam je minutu prije te provale poništen regularan gol"

- Igrači su uslišili naše molbe - sjeća se šjor Vržina.

- Bili su to dramatični trenutci, oni su se dogovorili bez znanja dvojice članova uprave da se odbaci grb sa zvijezdom odmah na premijernoj utakmici protiv reprezentacije Australije u Sydneyju.

Vržina je svjedočio u svlačionici kako su se Igor Štimac i kapetan Mladen Pralija dogovorili, kazali suigračima što će uraditi, pa su tek tada otkrili da su grbovi već rašiveni, što je još u hotelu potajno izveo fizioterapeut Domenika Sisgoreo.

- Utakmica je već trebala početi kad su igrači Hajduka izašli na zagrijavanje i to u trenirkama sa zvijezdom petokrakom. Objašnjavao sam komentatoru australske televizije što se događa, na tribinama je nastalo oduševljenje kad je momčad izašla bez tadašnjeg grba. Već sam čin skidanja grba sa zvijezdom za nas je bila pobjeda.

U poluvremenu je tandem vodstva puta tražio da se odjene nova garnitura s grbom, bilo je tu prijetnji, tumačenja o veleizdaji, dok su Igoru Štimcu, kao kolovođi akcije, sugerirali da ostane u Australiji. Međutim, na povratku, "bijele" je dočekala masa navijača oduševljenih tim potezom.

Tog ljeta u Hrvatsku je stigla kombinirana momčad dviju Croatije, odigrali su seriju utakmica, jednu protiv Hajduka na Poljudu, kada je kod rezultata 2-2 pri kraju prekinut susret, počela invazija desetak tisuća navijača, juriš na teren, trener Vržina je rekao:

- Neki su upali na teren, skoro do gola su skinuli naše igrače, žao mi je jedino da nam je minutu prije te provale poništen regularan gol za pobjedu od 3-2.

Skidanje zastava

Inače uoči utakmice, u trbuhu stadiona odakle izlaze momčadi na teren, bila je nacrtana velike crvena zvijezda, pa je Vržina molio da se ona ukloni. Ondašnji direktor stadiona Geza Šenauer doveo je nekog mladog pitura, koji je zvijezdu prebojao, rekao je našem Australcu: "I ja sam Vržina".

A prigodom nastupa u Dubrovniku na igralištu u Lapadu na isti je način skinuta zastava bivše države, vijorila se jedino hrvatska.

Toni Vržina je u ljeto 1992. bio začetnik gostovanja reprezentacije Hrvatske "down under", to je bila momčad u nastajanju s izbornikom Stankom Poklepovićem, jer "vatreni" su dva puta poraženi (0-1,1-3), a jednom su odigrali 0-0.

- Ono što je mene, kao i sve naše ljude u Australiji radovalo su činjenice da su "vatrene" pojačali naši igrači rođeni u Australiji, odnosno da su i za "Aussieje" igrali ljudi naših korijena - zaključio je šjor Vržina.