Karoglan je ‘ukrao‘ nadimak svojem prethodniku, a na jednu je stvar uspio natjerati i Livaju

Ante Miše je dugo nosio nadimak Mister 100%. Prije 15 godina imao je devet pobjeda u nizu, ali na kraju ipak nije prvi prošao ciljem. Mislav Karoglan je danas Mister 100%, ima čistih pet pobjeda zaredom i šestu u Kupu. Pet prvenstvenih nanizao je kroz putovanje od Koprivnice do Pule. U mjesec dana nanizao je pozitivnu seriju s maksimalnih 15 bodova i gol-razlikom 8:1. Brojke su tu da bi potvrdile, naglasile impresivni niz. Ali nakon Pule, dojam je još bolji...

Analitičari se slažu u jednoj konstataciji. Hajduk raste iz utakmice u utakmicu. U Koprivnici su Bijeli grčevito branili pobjedu, tjedan dana kasnije na Poljudu s još više muke svladali su Rudeš s identičnih 1:0, a onda su u Osijeku počeli hvatati zamisli trenera.

- Odigrali smo jako dobro prvo poluvrijeme, ali moramo raditi na podizanju igre u nastavku susreta.

Dva i pol tjedna kasnije u Puli gotovo identična slika. Hajduk u prvom dijelu suvereni gazda na terenu. Uz logičniji sudački kriterij imao bi i igrača više na travnjaku jer nepotrebne grubosti Ercega samo nekim čudom nisu sankcionirane isključenjem. Istra nemoćna, s jednom prigodom u prvih 45 minuta, a Hajduk potpuni vladar situacije.

Međutim, u nastavku, kao i u većini dosadašnjih Karoglanovih utakmica na klupi Bijelih, uslijedio je pad. Ne toliko drastičan kao što se zbivalo na početku njegovog povratničkog mandata, ali ipak su Puljani došli do daha. Razlika je ipak u činjenici da je pad trajao tek 20-ak minuta nastavka, da je Hajduk kraj susreta dočekao bez strepnje i nemira. Zato je nakon Pule ostao dojam kako Hajduk raste u izvedbi. Rezultat Bijeli drže na najvišoj razini, a igra se podiže.

Karoglan je uspio stabilizirati momčad, pronašao je “kemiju” s igračima. Nije potrebno previše “grebati” ispod površine, dapače, i prvi pogled jasno sugerira promjene. Leko je želio igrati visoki presing, ali još početkom proljeće lagano je odustajao od te ideje, slično kako je napuštao i svoj sustav s trojicom u zadnjoj liniji.

Rijetke su bile izvedbe Hajduka poput prvih poluvremena u Puli i Osijeku ovog mjeseca kad su se Bijeli na gostovanjima postavljali kao gospodari utakmice. Ni Istra, ni Osijek nisu u tih prvih 45 minuta na svom travnjaku uspijevali pronaći način kako izaći na polovicu Hajduka. Splićani su bili momčad koja je u potpunosti kontrolirala utakmicu. Izašli su na travnjak sa šampionskim gardom, tu je ključ njihovog uspjeha. Karoglan je uspio vratiti tu bitnu mentalnu komponentu. Igračima je vratio vjeru, dao im neophodno samopouzdanje.

Pritom je, bez obzira na sve izrečeno uoči dvoboja, za Pulu imao i makar zrno osobnog motiva. Ljudski je htjeti dokazati se na terenu gdje si samo tri i pol mjeseca ranije dobio otkaz. Zato njegova pobjeda u Puli ima “personalizirani” pečat. Znao je Karoglan što Istra može ponuditi, tako je i pripremio igru. Nije se prilagodio protivniku, već je Puljane stjerao na njihovu polovicu tražeći kroz konstantni visoki presing mogućnost dolaska do drugog pogotka.

Kad je u nastavku Istra krenula više prema naprijed, otvorili su se koridori kroz polukontre iz kojih se kreirala situacija za drugi pogodak i konačni šah-mat. Nakon Pule se doista s pravom može reći da Karoglanov Hajduk djeluje ozbiljno. Pet pobjeda u nizu nije slučajnost. Dapače, to je dokaz da je Hajduk nema namjeru ispustiti prvo mjesto jer Karoglan ima plan i viziju.