Ivan Perišić, reprezentativac Hrvatske, prvotimac značajnih europskih klubova, sa svojim pobjedničkim duhom pridružio se "prgavoj familiji" i na već ionako užareni ambijent dodao je nova, prava eksplozivna punjenja, tako da je optimizam "bijelih" dosegnuo nebo. Perišićev dolazak, u stvari povratak na Poljud poslije 17 godina karijere u osam moćnih europskih klubova Francuske, Belgije, Njemačke, Italije i Engleske, dobio je nevjerojatan odjek u javnosti, posebno hajdučkoj, sličan onom tsunamiju navijačke zanesenosti, kakav je imao angažman Marka Livaje, koji je ostvario zavidnu karijeru u također osam klubova Italije, Švicarske, Rusije, Španjolske i Grčke. Ta dvojica su, po svojoj iznimnoj talentiranosti, od strane rukovodstva Hajduka bili tretirani kao buduće zvijezde, ali su se oni odlučili, budimo otvoreni, otisnuti u pečalbu s tek navršenih 17 godina isključivo iz lukrativnih motiva, da bi se vratili u matični klub poslije 17,5 godina, svaki iz svojih razloga. No, i jednog i drugog zazivali su navijači na povratak kući s uvjerenjem da će, uz njihovu pomoć, Hajduk poslije 19 godina apstinencije napokon postati prvak Hrvatske.
Perišiću je kao kadetu, rukovodstvo Hajduka (nešto kasnije i Livaji) nudilo profesionalni ugovor uz godišnju gažu od sto tisuća eura, koja je bila primjerena financijskom stanju kluba. No, Perišić se silom obiteljskih prilika opredijelio na odlazak u inozemstvo, u tabor francuskog drugoligaša, ponesen odlučnom akcijom trenera Alaina Perrina (navodno mu je Mehmed Baždarević, bivši igrač Sochauxa skrenuo pozornost na kadeta Hajduka). Perrin je nagovorio gazde kluba, većinske vlasnike tvornice automobila Peugeot, da u Split pošalju privatni jet kako bi pokazali koliko ustrajno žele angažirati mladog Omišanina.
- Za mene je taj čin bio dokaz sasvim ozbiljnih namjere trenera – kasnije je ispričao mlađahni igrač, uz odobravanje oca Ante, kojemu su poslovi krenuli lošim putem.
Tu treba objasniti da se obitelj Perišić bavila uzgojem kokoši, imali su peradarsku farmu u blizini Omiša, pa su u prehrani nesilica često pomagali brat i sestra, Ivan i Anita. Otud je dječak dobio nadimak Koka (na nozi nosi tetoviranu koku s loptom), ali su ga kasnije nazivali Perija. Dakle, tata Perišić je bio uvjeren u procjene o talentiranosti sina, još kao dječaka, pa je ulagao u njegovo nogometno školovanje, pet godina je u akademiji Dalmatinca, tri godine ga je na treninge u Hajduka vodio Branko Šušnjara, koji je s Ivanom dopunski radio (kondicijski dio priprema vodio je Frane Žuvela). Kako je Perišićev otac upao u velike novčane probleme, uzrokovane neuspjelim naplatama isporučene robe, pa je krenuo i sam u seriju zaduživanja. I to je bio osnovni razlog, to da se odlaskom Ivana u Francusku sačuva obitelj.
Posrednik u tom transferu bio je Tonći Martić, bivši igrač Hajduka i belgijskog Mouscrona, koji je tada ipak tumačio kako bi se Ivanu bilo bolje zadržati na Poljudu, jer ga je trener Zoran Vulić kao kadeta, čak bez odigrane juniorske utakmice, poveo na pripreme s prvom momčadi (Ivan je i debitirao u Murskoj Soboti 16. srpnja 2006. protiv Smedereva 3:1). Vulić je na sva usta hvalio potencijal Perišića, a Ivan Gudelj, kao instruktor HNS-a, tada je izjavio:
- Ako Perišić ne postane pravi igrač, baš klasa, onda mi treneri moramo poderati svoje diplome.
Ali po povratku u Split ipak je prevagnula, zbog obiteljskih novčanih neprilika, potreba za odlaskom u Francusku, s Ivanom je u Montebeliard otišla i majka Tihana i sestra Anita. Ta selidba obitelji bila je neophodna kako bi se Ivana moglo registrirati za Sochaux. Perišić je igrao za juniorsku momčad Sochauxa (osvojili su prestižni kup Gambardella), ali ipak nije debitirao za prvu momčad (svega dva puta se našao na pričuvnoj klupi). Kako je trener Perrin zbog neslaganja s politikom kluba, pa i svađama s gazdama otišao u Olympique Lyon i to odmah poslije trijumfa u francuskom kupu te sezone (u finalu su boljim izvođenja jedanaesteraca pobijedili favorizirani Olympique iz Marseille 5:4), tako je razvoj Perišića postao upitan. Perrina je naslijedio Frederick Hantz, koji u mladom Perišiću nije vidio naročiti potencijal.
Ivanov menadžer Martić, poslije odlaska Perrina iz Sochauxa, potrudio se svojem štićeniku osigurati posudbu u Roeselare, posljednje plasirani klub belgijske prve lige. Uglavnom na račun sjajnih igara Perišića Roeselare je osigurao opstanak. Naime, došlo je do preokreta u igri Perišića, koji u je u Sochauxu kao i prethodno u Hajduku imao poziciju defenzivnog veznog, dok je u Roeselareu, po odluci nizozemskog trenera Dennis Van Wijka, dobio ulogu "desetke", to jest kreatora lige. Odmah je uočen, požurili su se iz dortmundske Borussije otkupiti tako nadarenog igrača, ali se sportski direktor Michael Zorc odjednom ohladio kada je dobio zahtjev od Sochauxa u visini pod mizernih 250.000 eura, posumnjao je da nešto nije u redu s karakterom mladića.
Pazite sad, Borussija je dvije godine kasnije platila za Perišića čak šest milijun eura, što je bio jedan od rekordnih transfera tog kluba. I to zato jer je Perišić u dresu Bruggea odmah postao najbolji strijelac belgijske lige, kao i najbolji igrač. Luc Devroe, sportski direktor Brugge otkupio je od Sochauxa Perišića za 200.000 eura, dok ga je trener tog kluba Adrie Coster postavio na lijevo krilo. I dalje je sve poznato, Perišić se kao jedan pod najboljih europskih igrača na lijevom boku, dragocjen posebno za hrvatsku reprezentaciju.
Uglavnom maestralan posao obavljao je Perišićev agent Martić, jer je poslije Borussije došla epizoda u Wolfsburgu (transfer od osam milijuna) i sjajne igre u tandemu s Kevinom De Bryneom, pa odlazak u Inter (milanski klub je platio 30 milijuna eura), posudba u Bayern, te iz Intera free transfer u Tottenham. U jednom trenutku brigu o Perišiću preuzeo je albanski mega menadžer Fali Ramadani da bi u posljednje vrijeme kao posrednik figurirao Frane Jurčević, Ivanov prijatelj iz školskih klupa.
Perišić se dokazao ne samo kao klasni igrač nego i vrlo karakteran, beskompromisan, samouvjeren u najtežim trenutcima na početku karijere. Nikad nije podnosio ostanak na klupi, javno se usprotivio famoznom treneru Jurgenu Kloppu u Borussiji, pa je zato naučio lekciju i platio kaznu od 15.000 eura.
- Kad sam na klupi imam osjećaj da umirem - rekao je za belgijske sportske novine Perišić.
- Neigranje doživljavam kao kaznu, ali moram se povinovati treneru.
Međutim Perišić se zna ponašati vrlo jogunasto, kao pravi pripadnik "prgave familije", pa se tako navodno toliko naljutio na račun saznanja Mauro Icardi u Interu imao nešto veću godišnju plaću, pa je bez obzira na bolje ponude za produženje ugovora, kao slobodan igrač potpisao za Tottenham za šest milijuna eura godišnje (za Inter he igrao za 5,5 milijuna).
Ispada kako je sada bio prisiljen odustati od Tottenhama, jer mu je poručeno kako u odnosu na neizvjesnost oko njegovog povratka na teren, više nije potreban "pijetlovima". Objavljeno je da će sljedećih šest mjeseci najmanje igrati u bijelom dresu za simboličnu naknadu od jednog eura (kao i Nikola Kalinić), ali ipak uz neke bonuse od koji je možda ključan onaj o mogućem novom izletu u inozemstvo. To ne znači da će ostati bez dijela gaže od strane londonskog kuba. Ali tko zna kakvi su dogovori pali između dva kluba, tim više jer je Hajduk prodao mladog Luku Vuškovića londonskom klubu za 11 milijuna eura, što će biti naplativo tek 2025. godine.
Perišić i Hajduk, kao i Tottenham u ovom poslu imaju zajedničke interese: igrač, jer će se uz pomoć "bijelih" vratiti u pogon reprezentacije, Hajduk, jer Perišić već samim svojom prisutnošću mnogo znači u svlačionici, pogotovo kada se oporavi od ozljede (vjerojatno bi mogao odigrati najmanje četiri, pet utakmica u finišu prvenstva), te Tottenham, koji je isposlovao izvjesne porezne olakšice zbog činjenice da Perišić više neće boraviti u Engleskoj.
Sve oči su uperene u Perišića, ali i prema beogradskom liječniku, dr. Andreji Milutinoviću, specijalistu za rehabilitaciju sportaša (liječio je uspješno, na primjer, Gianluigija Buffona, Mohameda Salaha, našeg Luku Modrića, s Perišićem se bavi već desetak godina). Velikan našeg nogometa se vratio kući, s neskrivenom željom da zaigra za bijele, pridonese osvajanju naslova prvaka, ali i da se opet nađe među Vatrenima i nastupi na prvenstvu Europe u Njemačkoj, pa onda odluči o ostanku na Poljudu do kraja karijere ili potraži neke nove izazove, na primjer faraonski angažman u Saudijskoj Arabiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....