Livaaaajaaa – dao si je oduška komentator HDTV Tino Vela poslije pobjedonosnog gola Marka Livaje u jadranskom derbiju da bi dežurni spiker izazvao hajdučki puk, koji su na njegov uzvik „Marko“, svi zajedno na Poljudu gromoglasno dreknuli: Livaaajaaa.
Moram priznati, čekao sam taj trenutak iz jednog jedinog razloga, a to je najava trenera Gonzala Garcije, uoči dvoboja protiv Rijeke, kada je na pitanje „kakva je situacija s Livajom i Almenom“ odgovorio:
- Almena je i dalje ozlijeđen. Ne znamo datum kada se vraća. Nedostaje nam, ali ostali su dobri. Tko će startati, moramo vidjeti na treningu...
Dapače, Garcia je zaključio:
- Što se tiče Livaje, on će vjerojatno startati, ali ne znam još sigurno.
Pitanje je logično, do kad će trener Hajduka doslovno maltretirati Livaju, najboljeg igrača i golgetera „bijelih“ takvim stalnim zavitlavanjem, pravim podcjenjivanjem, čak izazivanjem revolta glavnog igrača splitske momčadi. Garcia se donekle mogao tako igrati kao trener Istre, tjerati pojedine igrače na klupu ili čak na tribine, pa i Livaji servirati pričuvnu ulogu kad se vraćao poslije kazne ili oporavljao od ozlijede.
Urugvajski trener ima sva prava, ali... Kada je u pitanju konflikt s Livajom morao bi pokazati više mudrosti i zrelosti, spretnosti u komunikaciji, jer svojom rigidnošću izaziva neraspoloženje ne samo Livaje, nego moguće i u svlačionici, ali pogotovo kod većine pripadnika „prgave familije“.
Ta tvrdoglavost Garcije mogla je proći da je njegova momčad bez Livaje, pa i takvog koji nije u idealnoj formi, u stanju opstati u trci s Dinamom za naslovom prvaka. Valjda je jasno, zapravo trebalo bi biti razumno, da je Hajduk u stanju eventualno ugroziti zagrebačke „modre“ jedino u slučaju da u dva preostala derbija pobjedi Dinama, uzme im svih šest bodova i tako dovede borbu za titulom makar donekle u neizvjesnost.
Livaja je nezadovoljan, vjerojatno čak i zgrožen, moglo bi se prihvatiti da je, ipak s razlogom i umišljen u svoj značaj i veličinu na temelju petogodišnje igre za Hajduka. On je, prosto rečeno, zaslužio bolji odnos od strane Garcie. Uostalom, prošlih dana su i majstori HDTV-a, hajdučkog tv kanala, zorno pokazali kakav je Marko velemajstor. Njegov repertoar zabijanja golova i asistencija, pa su priredili 90-minutni šou, emisiju prisjećanja na petogodišnje izvedbe doslovno velikana baluna. Bio je pravi gušt nanovo vidjeti, zorno doživjeti to bogatstvo šutova, golova, driblinga, dodavanja kompanjonima, „ka‘ na pjat“ za laki završni udarac u mrežu....
Mnogo ranije su nogometni znalci, novinarski komentatori, pa i navijači upozoravali Garciju na obvezu uklapanja Livaje u svoje nogometne sheme. Na primjer:
Zoran Vulić, trofejni igrač i trener Hajduka: „Livaja je moja slaba točka. Obožavam ga. Nemojmo od onoga što je dobro raditi loše. Livaji ne smijemo gledati mane nego vrline. Šteta bi bilo da ne potpiše novi ugovor i to najviše za mlade igrači, koji rastu uz njega“.
Mario Maloča, bivši stoper Hajduka: „Livaja puno više dobro donosi prema naprijed, ima dosta igrača koji bi trebali trčati za njega“.
Luka Vučko, bivši prvotimac Hajduka, aktualni kolumnist Dalmatinskog portala: „Ne može me nitko uvjeriti da Livaja sa svoje 32 godine ne može i dalje raditi razliku za Hajduk. Ali Garcia ga nije uspio pridobiti za sebe, kako je to Gattuso lani uspio učiniti.
Darko Jozinović, također bivši „bijeli“, sada stručni komentator HTV-a: „Oko Livaje nema nikakvih upitnika. On je najbolji igrač Hajduka, zadužio je ovu momčad. Kad uđe u igru, momčad izgleda drugačije – sigurnije i opasnije“.
Krunoslav Rendulić, veteran Hajduk, trener: „Livaja je toliko toga donio Hajduku zadnjih godina da o tome ne treba trošiti riječi“.
Nikola Šafarić, trener Varaždina: „Kad već kupuješ Šegu onda neka Livaja bude tu bude više u 16 metara i da završava. S njim u momčadi bi i drugi dolazili više do izražaja“.
Moglo bi se tako nizati i čuđenja novinarskih izvjestitelja na račun neskladnog odnosa na relaciji Garcia – Livaja, poglavito na zakašnjelu, promašenu intervenciju klupskog vodstva. Koje nije valjano reagiralo već od 22. studenoga prošle godine i pokušaja Garcijinog slanja s klupe u igru poslije vodstva Rijeke od 4:0.
Zaludu je mogući dojam s ove utakmice da je Livaja bio prilično zatvoren, jer ako ništa drugo, isplatilo se čekati tu njegovu lucidnost i umješnost za realizaciju jedinog gola. Nepotrebno je podsjećati, odnosno isticati neke nedorečenosti Garcijine igri, kao što su česta prazna obigravanja oko obrambenog bloka Rijeke, građenja napada od vratara, brojna paralelna i povratna dodavanja. I da se ne spominju Garcijina kolebanja u vezi s korištenjem Karačića, Hodaka, Sigura, pogotovo Pajazitija, ali i uopće izvedbi organizacije napada.
Livajine kvalitete su dokazane, njegove izuzetne golgeterske sposobnosti, kao i utjecaj u ofenzivnoj kombinatorici (čitaj asistencije), Garcia bi ih morao bolje iskoristiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....