Nepopularnim rezultatom zaključen je posljednji najveći derbi HNL-a. No, u konkretnosti epiloga utakmice, Dinamo je ispunio cilj i četiri kola prije kraja na Poljudu je osigurao novi naslov prvaka, dok je Hajduk ostavio vrlo solidan dojam. Ono što u redu plusova ove utakmice treba istaknuti to je visoka razina fer pleja na obje strane, odlično suđenje Bela te izvanredan ambijent Poljuda. Mogli bismo tome dodati i vrijednu činjenicu promocije više mladih igrača, na obje strane, pa da se ukupni dojam zaokruži u pozitivnom tonu...

Plaćanje minusa

Taktički gledano, prema očekivanju, nije bilo iznenađenja. Ivan Leko je optirao za 4-2-3-1, sustav koji omogućuje čvrst defenzivni blok, ali i brzo otvaranje kada se preuzme posjed. U stoperskom tandemu bili su Borevković i Awaziem, dva igrača koji su prilično kritizirani proljetos, ali je trener očito i dalje imao povjerenje u njihove mogućnosti. Na kraju utakmice možemo kazati da je Leko dobro procijenio, jer uz mladog Sigura na desnom i Melnjaka na lijevom boku, te doprinos Fossatija i Pukštasa ispred posljednje linije, Hajduk je vrlo uvjerljivo branio prostore ispred sigurnog Lučića. Takav odjek obrambene formacije domaćih osnažio je samopouzdanje momčadi te je Hajduk onda i stvorio par dobrih šansi te čak postigao i pogodak. VAR je ukazao na zaleđe, ali to ne mijenja činjenicu da su Bijeli čak djelovali nešto konkretniji u završnici u odnosu na goste.

Igor Bišćan je tip kojeg ne diraju “ideje” okruženja i posljedične razne poruke kroz medije. Njegov nogomet neće biti opijajući, estetski spektakularan, ali će njegove momčadi uvijek igrati organizacijski uredno i taktički disciplinirano, čvrsto u bloku i s težnjom brzih protunapada. Na Poljudu je Dinamo djelovao upravo tako, lišen tereta da “mora napasti kako dolikuje prvaku i najkvalitetnijoj momčadi”, fokusiran na provođenje spomenute Bišćanove doktrine i ambiciju najboljeg mogućeg rezultata koji će donijeti titulu.

VOJKO BASIC Cropix

Unutar tog pristupa Dinamo je bitno osnažio defenzivni blok, ali se za taj plus negdje mora platiti određeni minus. U ovom slučaju to je manjak ubojitosti u završnici. Dinamo je s Mišićem kao korektorom ispred obrane, uz Ljubičića, Baturinu, Ivanušeca i Špikića, imao dobru kontrolu utakmice te je to samo potvrda gore navedenog.

Nedvojbeno je da ovaj modri tim treba reset i kadrovska osvježenja, ali to je posao koji se trenutno više radi (ili bi se trebao raditi) iza kulisa i u pripreme predstavlja na djelu. U međuvremenu će Bišćan, a dijelom je to već nametnuo aktualnom kadru, nastaviti graditi natjecateljski pristup u kojem je osnova čvrsta obrana te potom razvoj napadačke akcije. U Europi će takav nogomet biti logičan i ovisno je o spomenutom poslu iza kulisa (rad na pojačanjima) koliko će biti uspješan. U domaćem natjecanju Dinamo će ipak morati djelovati ofenzivnije...

Građenje jačih momčadi

Ukupno gledano, dakle, gledali smo jedan estetski mršaviji derbi, ali nadmetanje je bilo zdravo. Obje su momčadi dale sve od sebe da ostvare pobjedu, ali bile su vrlo dobre defenzivno i organizacijski tako da su se obostrano (ofenzivno) limitirale.

Kada utakmice završe 0:0 obično se u nas takve predstave doživljavaju kao loše. No, odavno su veliki treneri kazali da su golovi posljedica nečije greške prije svega a onda i vještine suparnika. Pogotovo Talijani, među najboljim trenerima, ovakvu bi utakmicu ocijenili kao uspješnost momčadi i trenera.

Dinamu zaslužene čestitke za potvrdu šampionskih dominacija i saznanje da ih čeka veliki posao da bi složili europski opet relevantnu momčad. U tom procesu ne bi trebali biti opterećeni vrlo uspješnom erom koja je prethodila, nego sustavno i strpljivo graditi novi ciklus. Za Hajduk vrijedi ista priča o procesu. Sustavno graditi jaču momčad, bez srljanja u “moranje” za ambicije, strpljivo pratiti ideju struke i držati se logike da je uspjeh samo završna (dalja) posljedica tih procesa.

SN