Valdas Dambrauskas gazi dalje. Završio je Litavac jedan krug na klupi Hajduka upisavši sjajan učinak od 85 %. Sedam od devet pobjeda s dva remija! Šampionski je ritam Dambrauskasa jer momčadi koje osvajaju takav postotak bodova nemaju problema s uzimanjem titule prvaka. Ali... Jasno, uvijek ima neki “ali”. Hajduk je prije dolaska Dambrauskasa izgubio previše bodova, samo su tijekom listopada ispustili čak osam u ogledima sa Šibenikom, Goricom i Belupom. No, s druge strane, da nije bilo te negativne serije, ne bi ni Dambrauskas sjeo na klupu Bijelih.

Puni pogodak

Nikoličius je pogodio iz treće. Nije ni Tramezzani bio trenerski pogrešan potez, ali tražile su se i druge karakteristike u pokušaju zajedničkog rada. Nakon Tramezzanija, s kojim očito Nikoličius nije mogao pronaći istu frekvenciju bez obzira na to što je Talijan napravio odličan rezultatski posao u najtežim uvjetima, uzeo je mirnog Gustafssona. Kompatibilnog za suradnju, ali bez rezultata. Gustafsson je u 13 utakmica uzeo tek 21 bod, što je vrlo skromnih 53 %. Usporedba Dambrauskasa i Gustafssona još je zanimljivija kada se zna kakav je raspored imao Litavac. Dinamo i Rijeka u gostima za Dambrauskasa, dok je Šveđanin na Poljudu dočekao Rijeku i Osijek, a s Dinamom uopće nije igrao. I pritom je osvojio tek 53 % bodova! Skromno i za četvrto mjesto, a kamo li za Hajduk šampionskih ambicija.

PAUN PAUNOVIC/CROPIX Cropix

Zato je Nikoličius sebi dao treću priliku. U samo 10 mjeseci na mjestu sportskog direktora Hajduka doveo je trećeg trenera i obistinila se poslovica “treća sreća”. Osvojio je Litavac u devet utakmica čak osam bodova više od Rijeke, pet od Osijeka i četiri od Dinama. Hajduk s njegovim potpisom najuspješniji je u HNL-u, međutim, opet ostaje i onaj “miraz” što ga je Dambrauskas dobio dolaskom na Poljud. Malo bodova, ekipa kojoj je trebalo vratiti samopouzdanje...

Nedostižan san

Kada započnemo priču oko toga što je Dambrauskas promijenio u Hajduku, osim bodova, što je površinski najlakša primijetiti, fokus odlazi na golove. Hajduk je najbolji po bodovnom učinku, ali još je uvjerljiviji u segmentu efikasnosti. U osam utakmica zabili su točno tri po susretu (24), a jedina utakmica koja kvari prosjek je dvoboj s Osijekom, jedini u kojem Dambrauskasov Hajduk nije postigao pogodak. Ali, i ta 24 zgoditka su nedostižna za konkurenciju. Može se bez pretjerivanja kazati - nedostižan san. Jer, tri ostala konkurenta iz vrha postigli su u tih devet susreta od 14 do 16 pogodaka. Slično su zabijali Dinamo, Osijeka i Rijeka, mali je raspon razlike njihove efikasnosti. Zajednička im je tek činjenica da su daleko od Hajduka u golgeterskom aspektu. A tek je došao Nikola Kalinić...

Efikasni i bodovno učinkoviti Hajduk, pravi stroj za pogotke i pobjede kreirao je Dambrauskas. Pritom se mora reći da se i promijenila momčad od Belupa do Belupa. Iz zadnje, rođendanske utakmice, pamtit ćemo debi Nikole Kalinića i prvijenac Grgića, a iz onog listopadskog poraza pamti se nepriznati zgoditak Diamantakosa. Da, grčkog napadača kojeg je Hajduk poslao na posudbu u Izrael. U odnosu na prošlojesenski dvoboj s Farmaceutima današnji je Hajduk pojačan za Nikolu Kalinića, stopera Ferra, desnog bočnog Mikanovića i najmanje poznatog, ali izuzetno vrijednog zadnjeg veznog Lukasa Grgića. U zimskom mercatu Dambrauskas je dobio četiri važne karike, kvartet igrača koji podiže kvalitetu početne postave. Jakobušić je odlučio Nikoličiusu dati odriješene ruke da zajedno s Dambrauskasom dovede pojačanja i nema spora da su Litavci napravili sjajan posao.

Puna transformacija

U tri i pol mjeseca koliko je Dambrauskas na klupi Hajduka promijenila se ukupna slika. Golovi su zabijani kao na traci, bodovi su stizali u serijama, a navijačka euforija je rasla iz dana u dan. Letargični Hajduk s kraja listopada danas je momčad koja u drugu polovicu veljače ulazi kao goropadni favorit u gotovo svim susretima nacionalnog okvira. Možemo o nijansama pričati jer ako nisu baš u svakom dvoboju izraziti favorit, nigdje nisu ni podređeni. Najmanje su ravnopravni i kada derbije igraju na gostovanjima. U nešto više od 100 dana pod Dambrauskasom, fokusiranim i samozatajnim stručnjakom, transformirao se Hajduk.

Pretvorio se u pobjednički stroj kojim se ponose navijači i pred kojim strepe suparnici. Dambrauskas je pritom svjestan da ne postoji savršenstvo, da svaka momčad na svijetu ima svojih mana. Zato se stalno drži one “u pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi”. I mirno ide dalje, nakon Belupa koncentriran samo na Hrvatski dragovoljac. Ne bilježi serije, već strpljivo gleda prvu sljedeću. Takvo razmišljanje je dovelo Litavca do rezultata koji obećava. Ali, ipak, i Dambrauskas zna da je Hajduk još uvijek treći. Ne čita novine i portale, ali prati tablicu. Zato će još više podići ritam treninga u danima koji dolaze.