Očistili su se Ante Rebić i Marko Livaja od nepotrebno zarađenih crvenih kartona protiv Vukovara i treniraju punom parom pred sljedeći Hajdukov izazov čije su koordinate Turopolje, Gorica. Nije se onomad ta refleksija skidanja dresa, napucavanja lopte, prigovora i udaranja laktom osjetila tako jako kao nakon poraza protiv Istre u uvodnom kolu proljetnog dijela sezone. Tek se nakon tog posrtaja moglo osjetiti koliko je 32-godišnji dvojac nedostajao na terenu i to u svakom smislu. Mnogi su se, više preventivno, bojali da će zaista nedostajati, no ipak se vjerovalo da Šego i kompanija mogu sami protiv Istre. A pokazalo se suprotno.
Bijeli nisu imali stvaralačku krizu, ali nedostajalo je egzekucijske mirnoće. Nedostajala je ona hladnokrvna završnica koju posjeduju Rebić i Livaja. Bamba, Almena, Krovinović, Šego i Skoko gađali su preko gola i u njegov okvir. More je udaraca Hajduk imao, iskusnjare bi sigurno štošta poslale iza leđa Franka Kolića... Dakle, izostanak Rebića i Livaje bio je višedimenzionalan problem.
Prvotno, nedostajali su na travnjaku, nedostajao je njihov utjecaj na igru. Nedostajala je Rebićeva moć i prodornost, Rebićeva nesalomljivost. Nedostajao je netko tko će kao šilo proći kroz obranu Istre i na kraju poentirati. Sve nabrojano posjeduje i Rebićev vršnjak Marko Livaja. Njih se dvojica ionako uvijek promatraju paralelno, a imaju na terenu praktički identične karakteristike, uz razliku po kojoj je Rebić puno brži i eksplozivniji. Livaja bi, pak, koju loptu zadržao, razigrao, koji put izmakao pozornosti obrane... A vjerojatno i zabio ono što su drugi promašivali.
Po pitanju nogometnih kvaliteta zapravo je sve o njima dvojici ispričano, ali puno manje pažnje posvećuje se utjecaju koji oni imaju na ekstremno mladu momčad Hajduka. Pomoglo bi, dakle, samo njihovo prisustvo, jedan potez, jedna “besa” koja bi ulila samopouzdanje brojnim golobradim mladićima. E, te sitne poteze nije imao tko povući. Sjetite se samo utakmice protiv Lokomotive i proslave Šeginog pogotka u kojoj je Rebić slavodobitno stisnuo šake, a to je bio znak Durdovu, Brajkoviću i svima s klupe da na njega skoče... Sitnice su to koje puno govore. Kako o Rebiću, tako i o Livaji. Ne vole njih dvojica puno pričati i često to vješto izbjegavaju, ali oni pričaju na terenu. Pričaju potezima. Takve je vrste djelovanja Hajduk bio lišen protiv Istre. A sve će to dobiti protiv Gorice jer će i Rebić i Livaja biti u konkurenciji. Imat će Garcijina ekipa taj liderski kod. Kod koji Bijele čini neopisivo jačima i goropadnijima.
Garcijin pristup
Sljedeće pitanje koje sve zanima tiče se Garcijina odabira. Nikad se kod njega ne zna, ali sad je već poput navike da je Rebić bliže nastupu nego što je to Livaja. Zapravo, otići ćemo toliko daleko pa reći da će Rebić sigurno započeti utakmicu protiv Gorice. Zašto? Pa zato što je protiv Istre nedostajala ta latentna opasnost kakvu je Rebić donosio krajem jeseni.
A Livaja? To je otvoreno pitanje. Šego je kao prvi strijelac lige i dalje nominalno ispred njega i, iako se protiv Istre prvi put u dugo vremena praktički nije sastao s loptom, nije za očekivati da će Garcia tek tako odustati od ideje koja je kontinuirano funkcionirala. S druge strane, neki glasovi Grada pod Marjanom kazuju “Livaja igra od prve protiv Gorice, vidjet ćeš”. Ne bi uopće bilo čudno da Urugvajac i taj potez povuče. To bi bilo baš onako “garcijevski”, neočekivano. Tko, realno, i zna što je Garciji u glavi. Možda baš nakon nezgodnog posrtaja napadne Turopoljce teškom artiljerijom, bez obzira na to što je to rijetko ove sezone činio. Rijetko je uparivao Rebića i Livaju, možda jednom ili dvaput. I nije baš nešto funkcioniralo...
Kad već spominjemo preinake, zanimljivo je promotriti kako će Garcia postupati sa stoperima, hoće li staviti Pukštasa od prve minute, hoće li moći Iker Almena, obzirom na to da se ozlijedio krajem utakmice protiv Istre... Ako je Španjolac zdrav, vjerojatno će zaigrati na krilu umjesto nedorečenog Bambe, a suprotna strana bila bi onda Rebićeva. No, o postavi “o tom, po tom”.
Puno je za Bijele važnije da su se kadru vratili Rebić i Livaja jer oni su ti koji momčadi daju par dimenzija više. I vjerojatno se nakon ovog poraza jako grizu zbog postupaka protiv Vukovara. A Gonzalu Garciji preostalo je tek nadati se da takvo što iskusni igrači poput Rebića i Livaje neće ponavljati, odnosno da će na njima naučiti. I ima još jedna činjenica, ne manje važna. Akumulirane opomene se nakon dva žuta kartona ne brišu. To znači da su Rebiću ostala tri žuta kartona, dok je Livaja na dva. Dakle, “Reba” će i protiv Gorice morati biti na posebnom oprezu...
A valjda su vršnjaci i majstori “baluna” uvidjeli koliko nedostaju ovom mladom Hajduku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....