Uplovljava li prvenstvo Hrvatske opet u plave vode, hoćemo li već 2. veljače, 16 kola prije kraja, moći ozbiljno pričati o povratku Dinama na tron? Nakon novog kraha Hajduka, ovoga puta na travnjaku koji je obnovljen tijekom početka sezone, a izgleda kao da je trošen barem deset godina, takav rasplet uopće nije nemoguć. Ako Dinamo u ponedjeljak pobijedi Vukovar 1991 na svojem travnjaku, svom će najvećem rivalu pobjeći na sedam bodova. Velikih, jako velikih, pogotovo na Hajdukova izdanja. Naravno, ništa još nije gotovo, previše je ostalo do kraja, no strašno blijede splitske šampionske ambicije.
Garcia nije ništa naučio
Nije ništa Gonzalo Garcia naučio na krivim koracima svojih prethodnika, 2024. i 2025. Hajduk je otvorio sa samo jednim osvojenim bodom u prva dva kola u novoj godini. Dapače, njegov je učinak još lošiji. Dva desetljeća Hajduk godinu nije otvorio s dva poraza, od 2006. kada je krenula Dinamova strašna dominacija. Eto, 2026. je to ponovio i upao u ponor. Samo bod viška imali su Zagrepčani nakon polovice natjecanja, a nakon dva kola drugog dijela, mogli bi ih imati čak sedam.
Protiv Istre 1961 imao je Hajduk 63 posto vremena loptu u svom posjedu, a tu je brojku u Velikoj Gorici na strašnih 74 posto. No što će ti lopta kad uglavnom ne znaš što bi s njom? To je pitanje posebno aktualno bilo u prvom dijelu, kad je Gorica uz pogodak imala još dvije ogromne prilike (Jurica Pršir i Luka Vrzić) koje nije konkretizirala. I zbog tih je startnih 45 minuta u kojima je Mario Carević imao odgovore na sva rješenja svog kolege na klupi kluba u kojem je nekad igrao, Gorica zaslužila prekinuti niz od pet kola bez pobjede, post koji je trajao više od dva mjeseca.
Zbog onoga što su Turopoljci prikazali u nastavku, mogu biti jako sretni što je utakmica raspletena u njihovu korist. Nikakve ofenzivne prijetnje više ih nisu zanimale, na pameti im je bila isključivo obrana vlastitih vrata. Nepopularno, destruktivno, često negledljivo, ali, najvažnije je, uspješno. Predvođeni Ikerom Pozom, koji je na oba kraja terena imao presudnu ulogu, autora pogotka kojem je kumovao domino-efekt loših reakcija Hajdukovih braniča u trokutu Skelin - Hrgović - Šarlija, srušili su favorita i posljednjem Osijeku, s utakmicom više, bježe osam bodova. Adrion Pajaziti je prošlog ljeta Goricu zamijenio Hajdukom, a Pozo stigao u Turopolje. Zašto ga mi nismo uzeli, sigurno je prošlo kroz glavu slagačima poljudske kadrovske križaljke tijekom subotnjeg dvoboja.
Livaja nije ni sjena stare verzije
Hajduk je u Velikoj Gorici ostao bez svog i SHNL-ovog prvog strijelca Michelea Šege. Zamijenio ga je u 26. minuti Marko Livaja, čovjek koji je godinama nosio Splićane i do viših razina za koje su realno imali kvalitetu. No Livaja "verzija 26.", barem zasad, nije ni sjena Livaje "verzija 21.-25.". Imao je svoje prste u nekoliko ozbiljnih pokušaja, ali klasu koju ima nije pokazao. Za moćniji Hajduk moćni Livaja je neophodan. Pod Garcijom on to više nije, zašto nije, to znaju trener i igrač.
Za Hajdukov veliki pomak u drugom dijelu kad je svog suparnika cijelo vrijeme držao na konopcima, ali jednostavno nije pronašao direkt s kojim bi ga nokautirao, zaslužan je jedan drugi igrač. I novo pitanje za Garciju? Je li Rokas Pukštas fizički spreman za cijelu utakmicu? Ako jest, kako je moguće da mladi Amerikanac ponovno grije klupu, a i laicima je jasno da je igrač koji radi razliku? Hajduk je u prvom poluvremenu bio i besmislen i nekonkretan, a Pukštasovim ulaskom postao i opasan i direktan.
Čvrst je bio stisak Hajduka, puno bolje je to izgledalo iz splitskog kuta u nastavku, no turopoljski rovovi bili neprelazni. Bacali su se Carevićevi ratnici pred streljivo koje su iz svojih nogu ispaljivali igrači Hajduka, blokirali što se blokiralo dalo i nadali se da će preživjeti. U drugom poluvremenu samo im je to bilo važno, od ozbiljnije protuofenzive odmah su odustali. Uspjeli su, Hajduku ne ide pa ne ide. A Dinamo bježi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....