Navigation toggle
 TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix
LEGENDA BIJELIH

‘To je moment koji će pokrenuti Bijele! Ovakvu priliku nisu dugo imali, uvjeren sam, neće je propustiti‘

Mnogi nogometaši Valdasa Dambrauskasa lišeni su iskustva kako se osvajaju naslovi
Piše: Jurica RadićObjavljeno: 23. ožujak 2022. 20:26
Prati Sportske novosti na Googleu

Pred ulazak u ključno razdoblje sezone, u vrijeme kada će se rješavati pitanje osvajača trofeja, prethodna pobjednička iskustva dolaze do izražaja jer ne kaže se uzalud da je “iskustvo nenadoknadiva kategorija”, a Bijeli su u segmentu osvajanja trofeja još uvijek neostvareni. Većina je, uostalom, i došla ove sezone na Poljud da bi s Hajdukom ostvarila svoj san.

- Moj glavni cilj je s Bijelima osvojiti trofej - riječi su Nikole Kalinića, 34-godišnjeg napadača, koji se u karijeri nauživao velikih klubova, ali ne i trofeja.

Neusporediva vremena

Možda je upravo Nikola Kalinić paradigma današnjeg Hajduka, njegov zaštitni znak, igrač golemog iskustva kojemu je u karijeri ostao najveći cilj - s Bijelima doći do trofeja. Primarno naslova prvaka, ali sigurno se ne bi požalio ako s obje ruke čvrsto stisne Rabuzinovo Sunce 26. svibnja nakon velikog poljudskog finala s Riječanima. Ali, što znači trofejno iskustvo? Je li taj segment hendikep Bijelih ili čak njihova prednost?

- U toj dvojbi odlučio bih se ipak za prednost jer momčad se okupila s jasnim ciljem da se domogne trofeja. Da ih generacije pamte kao ekipu koja će prekinuti taj trofejni post - kaže nam Ivica Šurjak, igrač zlatne generacije Bijelih iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

image
TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Nismo slučajno Šurjaka uzeli kao sugovornika intrigantne teme jer slavna dugokosa jedanaestica Bijelih “izguštala” se trofeja u Ivićevoj opjevanoj generaciji. U deset godina igranja za Bijele osvojio je pet kupova u nizu i tri naslova prvaka bivše države.

- Lijepe su to uspomene, ali i neusporediva vremena. Jasno je i zašto jer nismo mogli napustiti državu od 28. godine i momčad je bila na okupu. Tu je ključ priče za osvajanje naslova. Kontinuitet momčadi, ali i struke. Pogledajte samo kako prolaze momčadi koje imaju klasne igrače, ali i trenere koji ostaju godinama s ekipom. Klopp vam je najbolji primjer. Već je šest i pol godina u Liverpoolu, kojemu je donio naslov prvaka Engleske nakon 30 sezona, a pritom je postao i prvak Europe, uzeo svjetski naslov, UEFA Superkup.

Mađar najviše

Igrači iz aktualnog kadra Hajduka osvajali su naslove u osam europskih zemalja. Od Portugala preko Francuske, Slovenije, Poljske, Mađarske, Grčke, Kazahstana do Hrvatske. Najtrofejniji među Bijelima je Gergo Lovrencsics s četiri naslova prvaka. Jedini koji je osvajao naslove prvaka u dvije države (Poljska, Mađarska). Lovrencsics je igrao u trofejnoj generaciji Ferencvarosa koja je godina vladala mađarskim nogometom, u razdoblju od 2017. do 2021. uzeo je s Fradijem četiri trofeja među kojima su tri naslova prvaka naših sjevernih susjeda. Lovrencsicsev konkurent na desnoj strani, Dino Mikanović, također je igrač s naslov prvaka (Kairat) i pobjednika Kupa (Hajduk). Uspjelo je to i Josipu Elezu u dvostrukoj kruni Rijeke iz 2017. godine, Subašiću s Monacom i Hajdukom. Ferro i Krovinović su prvaci Portugala, a po jedan trofej imaju Livaja i Lovre Kalinić. Golgeter Bijelih postao je prvak s AEK-om 2018., a Kalinić je s Bijelima uzeo Kup 2013. godine.

Najbitniji kontinuitet

Nikola Kalinić ima tek UEFA superkup s Atleticom, ali dobro je znano da je finale s Realom odgledao s klupe u Tallinnu 2018. godine.

- Hajdukova momčad ima stranaca, ali ima i domaćih igrača kojima je strast za trofejom pogonsko gorivo. Koliko god netko mislio da bi nedostatak trofeja u njihovim karijerama bio hendikep, držim da je upravo velika želja okruniti karijeru trofejom u bijelom dresu njihov najveći motiv ove sezone - dodao je Šurjak.

image
TOM DUBRAVEC/CROPIX Cropix

Može li se do trofeja već u prvoj sezoni, pitanje je na koje ćemo odgovor dobiti za dva mjeseca. Ali, procesi stvaranja trofejnih momčadi, kako u HNL-u, tako i svijetu, jasno govore da je potrebno nekoliko godina za sazrijevanje i uigravanje ekipe. Luka Modrić je deset godina u Realu, za to vrijeme osvojio je četiri naslova prvaka Europe, dvije Primere, jedan Kup kralja. Messi je u 17 godina igranja za Barcu uzeo deset Primera, sedam nacionalnih kupova i četiri Lige prvaka.

Prošlost nije ključna

Jasno, Modrić i Messi su posebna klasa neusporediva s ostalima, ali kontinuitet igračkog kadra je svuda najbitnija stavka procesa stvaranja trofejne momčadi.

- Po mom sudu kontinuitet je važniji od činjenice jesu li igrači već osvajali naslove. Što znači, primjerice, Hajduku da ima sedam igrača koji su osjetili slast osvajanja naslova prvaka kada je samo jedan od njih to uradio u HNL-u. Čak ni to nije presudno s obzirom na to da je ove sezone konkurencija najjača u nacionalnom okviru. Nikada se nije dosad dogodilo da tri kluba toliko ulože u stvaranje svojih momčadi kao što su ove sezone napravili Dinamo, Osijek i Hajduk. Dakle, poučak prošlosti neće biti ključan. Najvažnije je držati visoku koncentraciju i stalno imati jaku želju. Trofejna “glad” tako će pokretati Bijele do kraja sezone jer prilika koja im se pruža ove godine odavno se nije dogodila. I, uvjeren sam, neće je propustiti! - zaključio je Šurjak.

Što su hajdukovci dosad osvajali u karijerama?

Gergo Lovrencsics

- 3x prvak Mađarske (Ferencvaros 2019., 2020., 2021.), prvak Poljske (Lech, 2015.), kup Mađarske (Ferencvaros, 2017.)

Danijel Subašić

- prvak Francuske (Monaco, 2017.), kup Hrvatske (Hajduk, 2010.)

Josip Elez

- prvak Hrvatske (Rijeka, 2017.), kup Hrvatske (Rijeka, 2017.)

Dino Mikanović

- prvak Kazahstana (Kairat, 2020.), kup Hrvatske (Hajduk, 2013.)

Alex Kačaniklić

- kup Danske (Kopenhagen, 2015.), kup Švedske (Hammarby, 2021.)

Ferro

- prvak Portugala (Benfica, 2019.), Superkup Portugala (2020.)

Marko Livaja

- prvak Grčke (AEK, 2018.)

Filip Krovinović

- prvak Portugala (Benfica, 2019.)

Jan Mlakar

- prvak Slovenije (Maribor, 2019.)

Lovre Kalinić

- Kup Hrvatske (Hajduk, 2013.)

Nikola Kalinić

- UEFA Superkup (Atletico Madrid, 2018.)

Samuel Eduok

- kup Tunisa (Esperanza, 2016.)

Prebogata zbirka trofeja Ademija

Hajdukovci su uzeli deset naslova prvaka u osam država, a uz to i kupove u pet zemalja od Hrvatske do Tunisa. Ali, kada na drugu stranu vage stavite Arijana Ademija sa 16 prvenstava i kupova u Dinamu, onda je jasno na čiju stranu ide prevaga. Ademi je najtrofejniji u kadru Modrih, ali s obzirom na to da je okosnica momčadi već četvrtu sezonu na okupu, po tri naslova prvaka Hrvatske već su u svoje vitrine pospremili Petković, Oršić i Theophile-Catherine, dok Livaković ima četiri. Uz momčad koja godinama igra zajedno pridodali su se i iskusni pojedinci s trofejima na međunarodnoj razini. Predvodi ih Josip Mišić, koji je s PAOK-om osvojio naslov prvaka i kup pred tri godine u Grčkoj, a s Rijekom i Dinamom također ima osvojena po dva kupa i prvenstva. Lauritsen je bio prvak Hrvatske, ali i Danske s Midtjyllandom, dok je Emir Dilaver uzeo četiri naslova prvaka u čak tri države (Austrija, Mađarska, Hrvatska), uz tri kupa s Ferencvarosom.

S iskustvom osvajanja trofeja koje imaju igrači Dinama ne mogu se usporediti ni konkurenti Osijek i Rijeka. U Osijeku su se naslova najviše nauživali Leovac i Fiolić, ali to ne čudi kada se zna da su obojica nekoć nosili modri dres. Leovac je od sedam trofeja čak četiri uzeo u Dinamu (triput prvak i kup), a preostale s bečkom Austrijom, Rijekom i PAOK-om u Kupu. Ivan Fiolić ima trofej više od Leovca, upisao ih je osam, od kojih su četiri naslova prvaka i dva kupa s Dinamom. Još je u karijeri Folić bio prvak Belgije s Genkom, te osvajač kupa Poljske sa Cracovijom. Uz bivše dinamovce nizom trofeja može se pohvaliti i Laszlo Kleinheisler, koji je bio dvaput bio prvak Kazahstana (Astana) i jednom Mađarske (Videoton), dok je jednom uzeo i kup Mađarske (Ferencvaros). Ali, Osijekov motiv sigurno imaju igrači bez trofeja u karijeri poput vratara Ivušića, kapetana Škorića, napadača Lovrića i napadača Miereza.

Ista "glad" mogla bi pokrenuti i Riječane, prije svega Josipa Drmića, koji čeka prvi trofej u karijeri. Nijednog naslova nemaju ni Krešić, Gnezda Čerin i Ampem, a najtrofejniji je Domagoj Pavičić s osam naslova. Još jedan bivši dinamovac šest je trofeja uzeo s Modrima, a dva kupa s Rijekom. Stoper Velkoski triput je bio prvak Makedonije (Vardar, Rabotnički), gdje je uzeo i dva kupa, kao i sa Rijekom. Vratar Prskalo ima pet kupova i naslov prvaka s Rijekom, a Robert Murić dva kupa s Riječanima i titulu prvaka s Dinamom. (jr)

10. studeni 2026 15:46