Hajduk je, prema svim očekivanjima, glatko protiv Varaždina s nova tri boda dopunio svoj učinak, zadržao se na vodećem mjestu tablice, pa je trener Mislav Karoglan dodijelio svojim igračima tri slobodna dana. Bijeli su zanatski odradili utakmicu, u kojoj je još jednom, baš na bazi odigranoga, u prvi plan iskočio mladoliki Rokas Pukštas. On je od prošlog kolovoza, s tek navršenih 19 godina, postao motorna snaga momčadi. Protiv Varaždina, prema jednodušnim ocjenama komentatora, Pukštas je bio najbolji igrač utakmice, bez obzira na to što je prema Sofascoreovim mjerilima vrednovan kao tek peti prema učinku sa 7,4 (bolji su bili Benrahou 8,1, Krovinović 8,0, Livaja 7,7 i Šarija 7,6).
Pukštas je zaista nevjerojatno koristan igrač, jedinstven prema svojem mentalnom, pa i fizičkom sklopu, uvijek i iznova sto posto u službi kolektiva, ali ipak moćni individualac po svojim golovima. Hrvoje Vejić lijepo je u svojem osvrtu istakao kako je "Pukštas nezaustavljiv za razinu HNL-a", te da je "najveća nesreća Ivana Leke to što ga predugo nije imao u kadru".
Pukštas je imao sjajan start, uz dva pobjedonosna gola za Hajduk, ali je poslije utakmice 2. kola protiv Rijeke, odigrane 30. srpnja, bio prisiljen zbog ozljede koljena pauzirati sve do 22. listopada, praktično gotovo tri mjeseca, tako da je izostao iz konkurencije za sastav na jedanaest od ukupno dvadeset utakmica.
Od debija na utakmici protiv Hrvatskog dragovoljca (2-1), prije dvadesetak mjeseci, pa do ove predstave protiv Varaždina, Pukštasova uloga u momčadi Hajduka uočljivo je rasla, tako da se logično javljaju nade (izrekao ih je javno ugledni Tomislav Ivković u komentaru na HTV-u) da bi mladi Amerikanac možda mogao optirati za Hrvatsku.
Hajduk ima kičmu momčadi
Malobrojni su mladi igrači koji su toliko posvećeni svojoj igri na korist momčadi, kako je to slučaj s Pukštasom, koji po svemu sebe doživljava kao dio momčadi, bez želje za samoisticanjem. I to kako na terenu, tako i u privatnom životu.
Kod Pukštasa, od najranijih godina, sve je podređeno maksimalnom radu, tako da su njegove motoričke sposobnosti, ali i snalaženje u prostoru, uz visoke tehničke kvalitete, odmah nakon dolaska na Poljud upale u oči Mislavu Karoglanu, koji je kao pomoćnik Valdasa Dambrauskasa uporno lobirao za priključenje mladog Amera prvoj momčadi.
Hajduk je tako dobio kičmu momčadi: vratar Lučić, stoper Šarlija, vezni Pukštas, napadač Livaja, koji su s nizom suigrača, i uz dosad nedoživljenu podršku navijačke obitelji, u stanju odvesti "bijele" na šampionski tron.
Kako su navijači Hajduka ove nedjelje snivali, tako se ostvarilo: glatka pobjeda "bijelih" protiv Varaždina (3-1) i neodlučeni rezultat suparnika na Rujevici. Splitska momčad tako je dosegla prednost od pet bodova više od Rijeke i devet od Dinama. Prvi put, napokon poslije dugo vremena, dogodilo se da momčad Hajduka nije zas…la, kad joj je najviše trebalo, kako je to svojevrsnom kletvom protumačio stoper "bijelih" Goran Milović još u studenom 2015.
Zanos je sve jači
Moglo bi se kazati da je tolika bodovna prednost Hajduka na neki način fiktivna, jer njegovi konkurenti za naslov, trebaju odigrati zaostale utakmice (Rijeka jednu, Dinamo dvije), ali je gola činjenica da suparnici splitskog kluba u tim ogledima trebaju pobijediti.
Bilo je baš zanosno pri kraju utakmice na Poljudu to kako su navijači Hajduka pjevali i skandirali, najprije u počast gradu heroju Vukovaru, onda "bijelima" i to onu: "Samo jednu zelju imam, moj živote ludi, da mi Hajduk prvak bude, cili Split poludi...".
Neka bude zabilježeno da se na Poljudu, na jednoj, reklo bi se običnoj, prvenstvenoj utakmici, okupilo 14.344 članova Hajduka, što je za 500 gledatelja više nego ukupno na preostala četiri ogleda 15. kola 1. HNL-a: u Rijeci, Osijeku, Koprivnici i Zagrebu, u Kranjčevićevoj ulici (13.814).










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....