Hajduku je nedostajalo mirnoće i samopouzdanja, a Garcia je napravio jednu pogrešku

Velikim veseljem Puležana i teškim razočaranjem splitskih navijača završila je utakmica Hajduka i Istre 1961. Golovima Prevljaka i Frederiksena momčad Oriola Riere došla je do velik(a) tri boda i iskoraka u borbi za Europu. S druge strane, ovaj poraz bit će veliko opterećenje za Gonzala Garciju i njegove igrače u utrci za naslov prvaka...

Utakmica na Poljudu, pogotovo u prvih 45 minuta, ponudila je vatromet prilika na obje strane. Hajduk je krenuo s mladenačkom posljednjom linijom, u formaciji 4-2-3-1, a u kojoj je, ajmo reći, novija priča bio Noa Skoko kao ofenzivni vezni iza centarfora Šege. Garcia nije mogao računati na svoje najiskusnije, kvalitetne igrače, koji osim svojih tehničkih vrlina donose i samopouzdanje suigračima. Tijekom ove utakmice vidjet će se kako je upravo taj manjak mirnoće, pa i samopouzdanja, doprinio tome da se Istra u konačnici natjecateljski nametnula. Garcia je na klupi imao i Pajazitija i Pukštasa, od kojih je možda jedan ipak mogao igrati od početka i doprinijeti većoj “težini” u srednjem redu Bijelih.

Istra je istrčala bez Salima Faga Lawala jer je, očito, već “bivši”. Nije se htjelo riskirati transfer vrijedan rekordnih 3 milijuna eura, pa je Oriol Riera malo pomiješao karte. Iznenadio je uvrštavanjem u momčad i drugog tinejdžera pored odličnog Kumara (17), Dukana Ahmetija (18). Mladi reprezentativac bio je ofenzivni vezni, umjesto Lončara, kojega je Riera povukao u dupli pivot s odličnim Radoševićem.

Gonzalo Garcia

TOM DUBRAVEC Cropix

Istra je napadala u osnovnoj formaciji 4-2-3-1, ali se u defenzivnom bloku branila u 4-4-2. No, utakmica je dobila prvi utjecaj na tijekove u korist Istre već u 10. minuti, kad je lucidni Frederiksen sjajno “presjekao” posljednju liniju domaćih i poslao Prevljaka samog prema Siliću. Devetka Istre u “novijem” izdanju više ne prašta te situacije.

Šok za Bijele bio je trenutan, jer su nastavili napadati i stvarati prilike. Imali su veći posjed, inicijativu, ali su u prvih 45 minuta imali na mahove velike probleme u iznošenju lopte. Puno su opasniji bili u završnoj trećini, gdje su imali šanse i udarce, ali i peh, uz ključan nedostatak preciznosti. Greda, stativa, Kumarovo spašavanje na liniji, Kolićeve obrane, sve je to utjecalo na nervozu Bijelih, pogotovo zato što je u 22. minuti Frederiksen poentirao za 2:0. Daleko od toga da je Istra bila bezopasna, štoviše, imala je praktično meč-loptu s Rozićem u finišu bogatog poluvremena, kad je sam pred golom Hajduka, na sjajno dodavanje nesebičnog Prevljaka, propustio poentirati (Sigur izbacio loptu).

U nastavku je Hajduk nastavio sa stalnim pritiskom. Gosti su sve teže izlazili iz bloka jer više nisu imali svježine kao u prvom dijelu. Bilo je mnoštvo napada i ubačaja pred gol Istre, ali samo je jedan rezultirao pogotkom, i to autogolom Robertssona. Sudac Erceg pregledavao je snimku tog gola, što znači da je dvojben bio utjecaj Šege na braniča Istre, a ne zaleđe. Odlučio je da je pogodak regularan i onda je uslijedilo sedam minuta “viktorije” domaćih, koji su, međutim, ostali bez pogotka i prokockali velika tri boda u utrci za vrh. Istra je, pak, naznačila da je vrlo ozbiljan kandidat za Europu...