Prošle sezone, kad se vratio, Gonzalo Garcia odmah je dao do znanja da mu ne odgovara nogomet Beyata Lekoueirya. No za tog majstora odmah su stigle lukrativne ponude i klubu je olakšana odluka upravo stavom trenera. Transferiran je u Švicarsku za 2 milijuna igrač koji je koštao nula eura. Kako su rezultati i igre Istre djelovali sjajno, nitko više nije spominjao Lekoueirya. Jer i bez njegovih doprinosa došlo se na jedan korak (gol) od Europe. Kad je izostao, najmanje se tretiralo da je uzrok u njegovu odlasku...

U ovom zimskom dijelu mercata Istra je ostala bez dvaju oslonaca obrane, Koskija i Marešića (175 tisuća), te napadača Lawala (s lakim bonusima 3 milijuna), uz šest mladih igrača koji su bili u statusu alternativa. Za stalno su otišli Robertsson (Švedska, 200 tisuća), Jay (Španjolska), Žgomba (Bjelorusija), dok su na posudbi Ivanišević (Sarajevo), Djurić (Željezničar), Bangura (Široki Brijeg). Zeleno-žuti su prihodovali ukupno nešto više od 3 milijuna, a koji se s ljetnim transferima (Valinčić 1,35, Lisica 1,3, Majkić i Iovu po 200 tisuća), te odštetom za Garciju i stožer (430 tisuća) penje na 6,3 milijuna, odnosno s Lawalovim bonusima na 6,9 milijuna eura! Uključujući i Lekoueirya, dolazimo do iznosa od 9 milijuna eura. Za klub kao Istra 1961 to je fantastičan posao.

Tržišni zakoni

U toj matematici treba imati u vidu neke “detalje” koji se površno tretiraju u postupcima vlasnika Istre 1961. Transfer Lawala dijeli se s Akademijom Mavlon, iz koje je došao besplatno. U nove igrače (Nasraoui, Frederiksen, Taraba, Goričan) uloženo je 990 tisuća odštete. Istra, uz prihode TV prava i marketinga te od gledatelja, najjačeg financijera ima u Baskoniji-Alaves. Da bi klub funkcionirao na ovoj razini, s proračunom od oko 5 milijuna eura, jednostavno je nužno ostvarivati transfere. Tim prije što Istra sama financira gradnju svojeg kampa i, unatoč obećanjima iz HNS-a, nije dobila ni euro potpore.

Sportski direktor Istre Saša Bjelanović

GORAN SEBELIC Cropix

Logično je da će odlasci važnih igrača u trenutku oslabiti momčad. Ponuda za Lawala nije se mogla odbiti jer je to bio najbolji trenutak za njegovu prodaju (postao je A reprezentativac). Marešić je bio u izlazećoj godini ugovora i žarko je želio otići u jači klub nakon četiri godine u Puli. Za Koskija se znalo da ima ponuda i da ga u Alavesu vide kao opciju. Dakako, nadomjestiti te igrače bit će komplicirano usred sezone, ali to je, kako se vidi, sudbina svih klubova u SHNL-u, a ne samo Istre.

Ona živi po tržišnim zakonima, Baski se odgovorno ponašaju prema financijama, poučeni i iskustvom kada su stigli 2018., a Istra je bila u minusu dvostruko više (4 milijuna) nego što im je prezentirano. Učinili su ogroman posao i sada klub s Drosine djeluje kao ozbiljna prvoligaška sredina. Priča da ne postoje ambicije nije uvjerljiva, jer su tri godine u posljednje četiri u trci za 4. mjesto i Europu. Klub koji je bio “na rubu gašenja” teško može u kratkom vremenu postati moćan da istrpi financiranje bez nužnih transfera i prioritete usmjeri na goli rezultat.

Još jedan detalj koji ukazuje na logiku Baska: u trenutku kada je momčad 3. na tablici i nakon pobjede u Splitu protiv Hajduka, na Drosinu dođe tek 1.700 gledatelja protiv Lokomotive — možda je to pokazatelj da Pula još nije sazrela za europske iskorake. Iako je i dalje na dva boda od trećeg mjesta, tinja ambicija da će se s novacima uspjeti kako-tako pokriti težine odsutnih, prije svega u obrambenoj liniji.