On želi samo Hajduk, a nakon posljednje predstave niti jedan navijač Bijelih više ne može reći - ‘što će nam taj!?‘

Dvojica igrača o kojima se uoči nedjeljnog okršaja na Poljudu najviše pričalo u "sezoni kiselih krastavaca", dok se čekao nastavak prvenstva, bila su dvojica stopera, Hajdukov "wunderkind" Branimir Mlačić i Istrin kapetan Dario Marešić. Oni su se u središtu pozornosti našli zbog potencijalnih transfera, Mlačićeva milijunskog u Inter i Marešićeva baš u Hajduk, koji ga – po brojnim insajderima – želi dovesti za "kikiriki". Ta dva posla smatraju se vezanom radnjom i iz razloga što splitski klub dovođenjem jednog od najboljih stopera lige proteklih nekoliko sezona vjerojatno želi napraviti pritisak na Mlačića koji oteže s potpisom za Inter, premda su klubovi dogovorili sve detalje transfera...

U cijeloj toj priči pak su oba igrača na poljudski travnjak istrčala s dodatnim teretom na leđima, odnosno njihove izvedbe došle su pod posebno povećalo. Što se na terenu i osjetilo. Pogotovo kod Mlačića, koji je krivac ili sukrivac za oba gola Istre, dok su navijači Hajduka morali imati podijeljene osjećaje gledajući kako obranom gostujuće momčadi dirigira Marešić, koji bi uskoro trebao navući bijeli dres. Ta dvojba proizlazi iz činjenice da njegova dobra izvedba smanjuje šanse Hajduka u ovoj utakmici, dok bi loša donijela razmišljanje "što će nam taj?".

Sve to moralo je prolaziti kroz glavu i 26-godišnjem austrijskom Hrvatu sa sad već vrlo bogatim HNL iskustvom, čovjeku koji je za Istru odigrao 108 utakmica u najvišem razredu hrvatskog nogometa. Možda se i zbog toga dogodila situacija u prvoj minuti, kad je iz zadnjeg reda došao u polovicu Hajduka i lošim dodavanjem u noge Bambi otvorio prostor za kontru domaćoj momčadi. Nije Marešić ni nakon toga bio siguran na lopti kao inače, što sugerira 71 posto točnih dodavanja do kraja utakmice, a s obzirom na to da mu je to jedna od najboljih odlika u igri (u cijeloj sezoni je na 82 posto), štoviše i razlog zbog kojeg ga Gonzalo Garcia od prvog dana po dolasku u Split želi dovesti iz Pule, gdje mu je bio jedna od najvećih uzdanica, jasno je da ovo nije bila izvedba na njegovoj razini.

S druge strane, Marešiću je – kao i svim stoperima na svijetu – primarni zadatak obraniti svoj gol, što je Istra prilično dobro radila u ovoj utakmici. Nisu, doduše, gosti ostali "čiste mreže", ali jedini gol ipak je djelo njihova igrača, pa je s te strane obrana odradila svoj posao. Opet, na lijevoj strani te obrane, gdje je ordinirao "skorašnji igrač Hajduka", bilo je i najviše problema, ali za njih nije izravni krivac Marešić, već su to Heister u prvom i Kadušić u drugom poluvremenu, s obzirom na to da su njih dvojica bila na "ringišpilu" zvanom Iker Almena te su na taj način prečesto ostavljali Marešića na milost Španjolcu. Ovaj je pak te situacije uglavnom dobro rješavao, pa su navijači Hajduka u dubini duše mogli biti zadovoljni zbog te činjenice.

Ono čime isti ne mogu biti zadovoljni jest da Almena nije zabio ili asistirao za gol, ali ako se u sljedećim danima realizira ono o čemu pričaju i splitski, i pulski, i ini insajderi, ako Dario Marešić za odštetu od 100 ili 200 tisuća eura – cijena je "diskontna" jer mu na ljeto istječe ugovor, dok je još od ljetos poznato kako želi samo u Hajduk – do kraja prijelaznog roka preseli na Poljud, sumnjamo da će ijedan navijač promisliti "što će nam taj?", pogotovo nakon onoga što su u nedjelju pokazali stoperi Bijelih...