Kolić spasio Istru, Lokomotiva se zaključala i odnijela bod na Drosini, ali bunker lokosa kompliment je Puljanima

Kada je u posljednjim minutama pulske utakmice Franjo Posavec snažnim udarcem gađao donji lijevi kut Istrina gola, zastao je dah (tek 1700) gledateljima na Drosini. No, golman domaćih Franko Kolić bio je i ovaj put fokusiran te je krajnjim naporom odbio loptu u korner.
Da je pao gol, Lokomotiva bi došla do velika tri boda, a pritom nitko ne bi mogao osporiti zasluženost tog dometa. Istina je da bi, po prikazanoj igri dvaju takmaca, to bila nepravedna kazna Zeleno-žutima, ali u povijesti utakmica s Lokomotivom takvih epiloga bilo je napretek. Posljednji put u Puli, u kolovozu, kada je Sušak u sudačkoj nadoknadi poravnao vodstvo domaćih i otkinuo dva boda tada Tomićevoj dominantnijoj Istri.

Ono što se možda prvi put vidjelo u 17 godina ogleda Istre i Lokomotive jest dinamika drugog poluvremena, u kojoj su se gosti zatvorili u niski blok, verziju bunkera, te s 10 igrača, uz dobrog vratara J. Posavca, branili svoj gol. U tome su, očito, bili uspješni, jer je Rierina momčad uporno tražila putove do kakve-takve šanse, ali, osim par Šepićevih ulazaka s lijevog boka u završnicu, ostalo je na pokušajima. Objektivno je bilo teško Zeleno-žutima probiti dvije linije po pet igrača ispred J. Posavca; kružili su oko te zone, ali nisu mogli stvoriti višak i prostor. Riera je vjerojatno krivo procijenio da bi pomogao ulazak Silvija Goričana, koji je prije nekoliko dana stigao iz Lokomotive. Na ulazu u teren s tribina se prolomio pljesak podrške igraču koji je znao često zapapriti Istri. No, Goričan nije igrao praktično pola godine; vidjelo se da ima tehničku kvalitetu, ali ne i ritam te fizičku spremu koja bi omogućila korištenje te kvalitete.

Publika, koje nije bilo u očekivanom broju, vjerojatno i zbog radnog dana te polufinala Euroa u rukometu, nije iskazivala nezadovoljstvo ili nestrpljenje. Bodrili su Zeleno-žute da pronađu put do gola, ali Lokomotiva je bila čvrsta. Kako je netko dobro kazao nakon utakmice, ovakav stav Lokosa zapravo je kompliment Istri i njezinu potencijalu. Obično bi Istra bila ta koja se godinama zatvarala u obranu i trpjela brzu i kombinatornu igru Lokomotive. Jelavić je očito svjestan trenutnih odnosa dvaju kadrova i pragmatično je prihvatio činjenicu da treba prvo blokirati domaćina. No, statistika nam ukazuje i na to da je zagrebačka momčad znala biti opasna u kontranapadu. Osim što je Istra imala 66-34% posjeda, 503 dodavanja u odnosu na gostujućih 247, po udarcima (11-8) i u okvir (1-3) gosti su bili precizniji. Osim pogotka, to se vidjelo i u spomenutom udarcu F. Posavca...

Je li Istra izgubila dva boda u trci za europsku vizu? Primjerenije je kazati da su Zeleno-žuti ipak osvojili bod i napravili mali korak naprijed na tablici. Nije Istra 1961 trofejna momčad koja sada treba biti razočarana što nije upisala pobjedu kod kuće (treću utakmicu zaredom, nakon remija sa Slavenom Belupom, poraza od Rijeke), ali može biti vrlo zadovoljna što je u tom redoslijedu upisala tri gostujuće pobjede zaredom (Osijek 5:1, Varaždin 2:1, Hajduk 2:1). Osim što je to rijedak domet za pulskog prvoligaša tijekom 17 prvoligaških sezona, potvrđuje i činjenicu da Istra još treba napredovati u igri kada je suparnik u postavljenoj obrani, odnosno čvršćem bloku. To je bio problem i prošlo proljeće kad je Garcia vodio Istru. Kako god, Zeleno-žuti su natjecateljski živahni i sada treba pričekati završetak prijelaznog roka da se vidi s kojom štetom ili korišću ulaze u vrtlog željene ambicije (četvrto mjesto)...