Je li Sopić promašio s terapijom? Osijek ima novu krvnu sliku, ali i dalje nema strijelca

Plan Željka Sopića da s pucnjem izleti iz startnog bloka SHNL-a u nedjelju je trajao svega trideset minuta. Zgužvao ga je Luka Stojković, kojem polako prelazi u naviku na Opus Areni zakucavati loptu pod gredu iz peterca. Učinio je to ljetos na početku prvenstva (2-0, strijelci Stojković i Kulenović), a onda se na isti način ‘prijavio‘ i u šest mjeseci kasnije i to nakon samo sedam minuta provedenih na travnjaku (ušao u 23. minuti umjesto ozlijeđenog Bennnacera). Njegov gol je razoružao i demoralizirao domaćina. Kako je utakmica odmicala, Osijek je sve jasnije patio.

Sopićev strategija bila je ambiciozna, a vjerojatno i prerizična s obzirom na klasu suparničkih igrača: odlučio je Osijekov trener visoko napasti Dinamo, očito uvjeren u kvalitetu nogometaša koje je zimus doveo u klub (braniči Barišić i Karačić, veznjaci Bubanja i Teklić, krilni napadač Akere). Spuštenim gardom, u rasporedu 4-3-3, najbliže pogotku na startu utakmice primaknuo se kada je Nail Omerović dvaput zaredom izvodio slobodni udarac na dvadesetak metara od Filipovićeva gola. Anton Matković, na papiru najubojitiji Osijekov nogometaš, trgao se i prije i poslije tog trenutka u duelima, ali nije uspio izaći iz sendviča samouvjerenih Dinamovih stopera. Počeo je gubiti fokus i živce te gomilati prekršaje, zbog kojih je trebao biti kažnjen žutim kartonom, ali mu je sudac Kolarić gledao kroz prste. Osijek će možda u nastavku kampanje živnuti i početi skupljati bodove, ali zasad je dojam da je Sopić promašio terapiju. Umjesto temeljite transfuzije svježe krvi i bildanja svih momčadskih linija, Osijeku je zapravo potreban - strijelac, napadač sa zajamčenih deset golova u nogama. Sa samo 16 golova u tekućoj SHNL kampanji momčad je na začelju efikasnosti, cijelu sezonu teško se sastaje s pogotkom.

Mario Kovačević je očito računao na beskompromisan domaćinov ulazak u utakmicu, zbog čega je na klupi ostavio ofenzivnog Bakrara, napunivši sredinu terena tako da su kapetanu Mišiću i raspoloženom Zajcu sekundirali Topić i Bennacer. Alžirac je s puno autoriteta ušao u meč, osjetilo se da je motiviran za igru i na trenutak se činilo da će Dinamo njegovim izlaskom izgubiti sigurnost u posjedu. Razloga za strepnju ipak nije bilo jer je Stojković po ulasku s klupe odigrao odličnu predstavu i lako se nadopunajvao s veznim igračima, ali i Galešićem na desnom boku. Kovačevićev 4-2-3-1 izgledao je za nijansu bolje nego tri dana ranije protiv FCSB-a, jer se momčad držala kompaktno i zapravo kroz meč nije imala razdoblja praznog hoda kao što je to bio slučaj protiv Rumunja. Za razliku od Sopića koji svijećom traži raspoloženog pojedinca, Kovačević na startu proljetnog dijela prvenstva adute pronalazi već i među nogometašima s ruba rostera...