Osmijeh mu ne silazi s lica, u kratkom razgovoru reporter Nove TV predstavio je Stjepana Tomasa kao sljedećeg sportskog direktora Dinama. Dogodilo se prije točno mjesec dana: Dario Šimić je taman uskočio u maksimirsko sedlo pa krenuo formirati tim najbližih suradnika, a Tomasu je u njegovoj kadrovskoj križaljci bilo namijenjeno mjesto prvog kadrovika struke.

Neočekivani obrat

I malo bi bilo kazati da se Tomas dočekao na noge. U intervjuu vođenom na porečkoj rivi on je promociju dočekao objeručke. Dario i ja smo prijatelji gotovo cijeli život, rekao je. Zajedno smo neki dan gledali Žana Vipotnika koji jest igrač za Dinamo, ali ne možemo razgovarati o iznosima na razini 4-5 milijuna eura, objavio je odmah svoj prvi cilj na novoj dužnosti.

Brzo premotavanje na početak svibnja i Stjepanu Tomasu još uvijek osmijeh ne silazi s lica. Događa se to, doduše, nekih 250 kilometara istočno od Maksimira, na adresi na kojoj je osvanuo potpuno neočekivano jer u Dinamu je očito bilo previše prepreka za njegov dolazak. I zapravo je lijepo da se ta afirmacija događa u Gradskom vrtu, jer ‘Tomi‘ je sinonim za dobru radnu energiju i šef kojeg će igrači slijediti. Ako želite šljakera, borca koji juriša glavom na kopačku, karakternu petlju, s Tomasom na svojoj strani ne možete pogriješiti. Je li on i izvrstan strateg i lider, sljedeća trenerska senzacija iz bugojansko-travničkog bazena nakon Vlatka Markovića i Ćire Blaževića? S tim zaključkom ne bih žurio, iako ima puno indicija da je potencijal za baš ozbiljna djela. Utemeljena indicija je svakako i ovaj Osijekov zaokret kojem svjedočimo otkako je Tomas preuzeo kormilo broda koji je do jučer podsjećao na Titanic.

Ako vam je slučajno promaklo, Osijek nikoga nije pobijedio puna tri mjeseca, od kraja siječnja kada je uzeo tri boda protiv Gorice, sve dok mu se nije ukazao Stjepan Tomas. Dvanaest utakmica u prvenstvu i kupu, sve same ‘kvrge‘ i razočaranja. Navijači su pozelenili od muke, mađarska uprava je počela u tišini sabotirati vlastiti projekt izgradnje trofejnog kluba. Još nekoliko mjeseci slične depresije i glamurozni Pampas stadion pretvorio bi se u Potemkinovo selo kojim bi Lorinc Mészàros i Ferenc Szakály šarmirali poslovne partnere iz bijelog svijeta, dok bi iza neonskih kulisa i dalje rastao gnojni čir od momčadi. Onda je u priču ušao ‘blijedi jahač‘, jedan netipičan i nenametljiv kauboj, da filmskim efektom američke konjice u posljednjim minutama pomete neprijatelja i ipak spasi stvar. Dvije utakmice, šest bodova. Osijek je ponovno u borbi za Europu.

Stjepan Tomas

VLADO KOS Cropix

Naučili smo odavno da žanr nogometnog ‘factiona‘ uglavnom nadmašuje ‘fiction‘, pa se tako događa do jučer nezamisliv scenarij da ovu najavu pišem kao sudar Stjepana Tomasa i Igora Bišćana, dvojice trenera kojih prije samo mjesec dana nije bilo niti na mapi HNL-a, ali i okršaj dvojice vršnjaka koje veže zanimljiva zajednička povijest.

Negdašnji suigrači

Prije dobrih dvadeset-i-nešto godina obojica su, naime, bili reprezentativci u mandatu izbornika Mirka Jozića. Bišćan je na zadnjem veznom djelovao impresivno, bijela verzija Patricka Vieire, a Jozić je svejedno znao ‘šesticu‘ dodijeliti Tomasu zbog čega su ga novinari verbalno šibali, a navijači glasno ismijavali. Kada je Otto Barić kao Jozićev nasljednik na klupi "vatrenih" nastavio sa sličnom praksom, Bišćan je izgubio živce i pobjegao iz karantene u Čatežu. Na izvjestan način Tomas - jednostavan igrački paket ‘ukliži, oduzmi i dodaj prvom do sebe‘ - pomogao je puno talentiranijem suigraču da se rano oprosti od reprezentacije.

U nedjelju Tomas ide dalje. Umjesto Vipotnika s početka teksta on je pronašao kandidata za Dinamo u Ramonu Mierezu, koji se preporodio tijekom dva tjedna njegova mandata. ‘El Toro‘ ponovno izgleda kao napadač od 20+ golova po sezoni, svaki korner je njegov i svaka je podvaljena lopta u prostor opća opasnost za suparničke stopere i vratare. Pored njega se lijepo razvija tinejdžer Domagoj Bukvić, a u sljedećem prilogu od Tomasa se očekuje da u život vrati i Kristijana Lovrića, pronađe ulogu Miji Caktašu te u perspektivi izbrusi fizionomiju jedne uzbudljive momčadi koja je (već u Bjeličinu mandatu) prečesto igrala kao pod apaurinima. Tomas je za početak protjerao apatiju iz svlačionice, vratio Osijek u borbu za europska mjesta i u tandemu sa Sergejem Jakirovićem podsjetio nas da bi nam domaća liga sljedeće sezone mogla biti urnebesno zabavna...