Navigation toggle

Željko Sopić

 MARIN FRANOV Cropix
IMA LI LOGIKE?

Borba za goli život i velika bitka Željka Sopića: Ako opet posrne, nikoga neće iznenaditi smjena na Opus Areni

Situacija prilično podsjeća na lanjsku maksimirsku konfuziju, gdje su se treneri mijenjali, a svaki je imao svoje zamisli
Piše: Tomislav JuranovićObjavljeno: 28. siječanj 2026. 17:44
Prati Sportske novosti na Googleu

Povijest HNL-a prava je mala riznica raznih čuda i ludosti, no za naći trenera koji je izdržao devet uzastopnih utakmica bez pobjede potreban je neki snalažljivi arhivist. Imao je, recimo, Luka Pavlović na klupi posve zaboravljenog Zagreba 2009. niz od sedam, nakon čega je došao Igor Štimac, imao je Ivan Matić u Rudešu 2018. dva boda u devet kola, pa ga je naslijedio Marko Lozo i nanizao sedam podbačaja, Tomislav Ivković nije se proslavio s Interom 2020., ali u kontekstu Željka Sopića i Osijeka, koji se sada nalazi u nizu devet kola bez trijumfa, recentna povijest pamti i Borimira Perkovića (7 bez pobjede), kao i, recimo, Simona Rožmana čiji je mandat obilježen s uvodnih pet dvoboja remija i poraza...

Pitanje koje, naravno, strši jest: može li Sopić preokrenuti situaciju na Opusu, koji nalikuje na savršeno Potemkinovo selo? Iza fasade novog stadiona vlaga opasno nadire, a plijesan naočigled jede rezultate, ambiciju, vjeru, podršku. S time da je situacija prilično dublja nego što to govori Sopićeva bilanca. Gledajući u retrovizor, Osijek već dulje vrijeme vuče nelogične poteze: nakon odlaska Nenada Bjelice ostao je Rene Poms, što, realno, nije imalo nikakve logike, onda je tu stanovao Perković, da bi potom klub razumno optirao za povratnika Zorana Zekića, no brzo mu je pretpostavio novog sportskog direktora Josea Botu, gdje je odnos nepovjerenja kulminirao odlaskom trenera, odnosno postavljanjem Federica Copittelija, da bi nakon i njegova odlaska klub prvo izabrao trenera – Simona Rožmana, a onda sportskog direktora Alena Petrovića. I to se, eto, nije pokazalo sretnim rješenjem, ali služi kao prilog tezi o sada već dugom lutanju društva s Pampasa.

image

Željko Sopić ima pet poraza i četiri remija na klupi Osijeka

MARIN FRANOV Cropix

Međutim, što sada? Sopić je stigao kao vatrogasac, nošen svojim CV-jem i pogotovo „goričkim čudom“, kada je Turopoljce doslovce iščupao iz blata i zadržao im prvoligaški status, čime se očekivalo da će sam razgrnuti rezultatsku maglu pored Drave. Zbog čega je ove zime i uslišana njegova želja dovođenjem pola tuceta pojačanja. I, jasno, očekivati u sezoni s dvije pobjede da će odmah sve sjesti na svoje mjesto, i to protiv Dinama, s novim igračima u momčadi, bilo je doista iluzorno. No uz rezultat, ovoga puta, sada već akutno, izostala je reakcija, borba prije svega, kao i igra. Nešto za što se možeš primiti. I, eto, nakon devet utakmica, Sopić na kontu ima pet poraza i četiri remija. A slijedi novi izazov – Rijeka...

Nije sporno da je Sopić naslijedio momčad koju nije selekcionirao i da mu treba vremena da se kockice poslože kako on zamišlja, no što ako „bijelo-plavi“ posrnu i kontra Riječana? Hoće li onda Osijek opet krenuti u traženje novog trenera, te što ako, hipotetski, i taj kaže da nije zadovoljan ovim kadrom? Situacija prilično podsjeća na lanjsku maksimirsku konfuziju, gdje su se treneri mijenjali, a svaki je imao svoje zamisli, ne razmišljajući o široj slici i klupskoj strategiji, već vlastitim ad hoc rješenjima... A znamo kako je to završilo.

image

Osijek nikako da nađe izlazak iz agonije

MARIN FRANOV Cropix

Pričajući s ljudima bliskim klubu, profesionalno i navijački, nikoga ne bi začudilo da novi posrtaj potencijalno donosi i novu smjenu. Što s obzirom na niz ima smisla, ali, gledajući generalno, pitanje je bi li imalo i logike. Istina je da ovaj Osijek ima kadar, uvjete, financije, pa i sportski sektor koji vrijedi više od držanja prvoligaškog fenjera, no izostanak vizije, lagodnost života, uz paniku koja stišće, stvorili su ovu konfuziju. Koje je morao biti svjestan i Željko Sopić, na čijim leđima i skicama leži barem kratkoročna budućnost i prosperitet kluba koji je još nedavno komunicirao bitno drugačiju stvarnost. No umjesto borbe za trofeje, vrh, europska mjesta, stvarnost je donijela – borbu za goli život. Kao primarni cilj. Doći do njega neće biti lako, zbog apatije i straha koji su se uvukli u sve pore, ali i rasporeda koji je nemilosrdan. Ključevi spasa, realno, bačeni su u trenersku kabinu, gdje Sopić mora naći i momčad i igru za rezultat. I to već protiv Rijeke. Za Osijek od ovoga vikenda do kraja sezone kreću kvalifikacije, a pritom negdje lunja crna mačka s pitanjem što ako i „el equipo“ Victora Sancheza sruši Osijek...

Hoće li tada sudac u ringu izbrojati deset...?

07. studeni 2026 07:14