Željko Sopić neće voditi prvi trening Osijeka u novom tjednu; u nedjelju je još uvijek bio trener bijelo-plavih, ali u ponedjeljak bi trebalo postati službeno ono što je odmah nakon poraza od Lokomotive, trećeg uzastopnog i čak četvrtog u pet prvenstvenih utakmica u drugom dijelu sezone, vjerojatno svima bilo jasno.
Naravno, nikad ne reci nikad, ali nova predsjednica Osijeka Alexandra Vegh morala je Maksimir napustiti sa spoznajom kako će joj prva odluka na novom radnom mjestu biti odabir novog trenera i da tu odluku mora donijeti brzo, jer nešto se mora drastično promijeniti na putu koji Osijek vodi ravno u drugu ligu. Pogotovo u tjednu u kojem Bijelo-plave očekuje izravni dvoboj s konkurentom za prvoligaški ostanak, Vukovarom 1991., u kojem klubu koji vodi prijeti da uzme kartu u jednom smjeru. A igrače je usred sezone nemoguće promijeniti. Nakon još jedne igre bez igre, nakon koje se nitko ne može uhvatiti barem za nekakav detalj kako će sutra, odnosno u idućoj utakmici, biti bolje, nema više izbora. Željko Sopić bi vjerojatno bio bivši nakon poraza od Hajduka, ali dobio je novu šansu igrom slučaja, odnosno zbog promjena u klupskom vodstvu. Odlazeći predsjednik Ferenc Sakalj u otkaznom roku više nije imao mandat za takvu odluku, a kako je njegova nasljednica na dužnost stupila dan prije utakmice protiv Lokomotive, trener je dobio još jednu priliku da pokuša spasiti posao.
Kada je stigao među bijelo-plave, Željko Sopić potpisao je ugovor do kraja sezone uz opciju da se suradnja produži na još godinu dana, izbori li četvrto mjesto, odnosno Europu, koja u trenutku njegova dolaska nije bila toliko daleko — na sedam bodova, uz još gotovo tri četvrtine prvenstva koje je ostalo za odigrati. Ali takav ishod, da se njegov mandat prelije i na iduću godinu, ne da se neće dogoditi, nego niti kraj sezone neće dočekati na klupi. "Ne da se nadam, nego sam siguran da ćemo dići klub iz apatije koja se, moramo reći iskreno, uvukla u momčad", kazao je u uvodnom obraćanju početkom studenoga. Nije uspio...
S njegovim dolaskom izostala je željena šok-terapija — bio je već treći Osijekov trener u nizu koji svoj mandat nije počeo s prvenstvenom pobjedom. Štoviše, Sopićev prvi i jedini trijumf stigao je tek u njegovoj desetoj utakmici na klupi bijelo-plavih. Još na polusezoni u Opus Areni počelo se propitivati njegov status nakon pet bodova osvojenih u sedam prvenstvenih utakmica koliko je vodio od svojega imenovanja do prvenstvene stanke, ali dobio je priliku aktivno sudjelovati u prijelaznom roku koji je, s obzirom na priličan ulazni promet i dolazak provjerenih prvoligaških igrača, trebao biti jamstvo kako će Osijekovo proljeće biti bolje od jeseni, koju su prvi put otkako se igra HNL zaključili kao najgora momčad lige.
Tri i pol mjeseca nakon imenovanja, odnosno trinaest utakmica kasnije, Sopić je Osijek ostavio u težoj situaciji nego što je bio u trenutku kada ga je preuzeo. Uoči 12. prvenstvenog kola, u kojem je debitirao na klupi bijelo-plavih utakmicom protiv Varaždina, Osijek je bio na dnu, bodovno izjednačen s Vukovarom 1991., ali i na dva boda od osmog mjesta s Goricom. Danas je Osijek posljednji, s tri boda zaostatka za Vukovarom i na ozbiljnih, gotovo nedohvatljivih, minus devet u odnosu na osmoplasiranu Goricu.
Uz ispadanje iz Kupa nakon jedanaesteraca od Varaždina, Sopićev učinak u 12 prvenstvenih utakmica je tek jedna pobjeda, pet remija i čak šest poraza, od kojih su se čak četiri dogodila u pet odigranih utakmica u nastavku sezone. Osvojio je u svojem mandatu svega osam bodova, u prosjeku 0,67 po utakmici u SuperSport HNL-u, uz poražavajuću gol-razliku 8:21. Sopićev učinak za jedan bod je slabiji i od njegova prethodnika Simona Rožmana, koji je k tome ove sezone vodio utakmicu manje. U tih 13 utakmica krije se i njegov rezultatski najteži poraz u trenerskoj karijeri — 1:5 od Istre usred Opus Arene (što je ujedno i jedan od najtežih domaćih poraza Osijeka otkako je HNL). U svojem mandatu na klupi bijelo-plavih isprobao je čak 34 igrača, no dobitnu kombinaciju nije uspio pronaći.
Sopićev trenerski mandat vremenski je drugi najkraći, a učinkom drugi najslabiji u posljednjih deset godina, otkako je klub u privatnim rukama. Tek je Borimir Perković proveo manje vremena na klupi — sedam utakmica — i osvojio manje bodova u prosjeku, 0,57.
Ali nije i ne može biti samo do trenera... Jer idući će šef struke biti već četvrti u posljednjih godinu dana, nakon Federica Coppitellija, Simona Rožmana i Željka Sopića. A tko će to biti, tko će pokušati zaustaviti pad bijelo-plavih u drugoligašku konkurenciju, zasad nema naznaka. Samo špekulacije u kojima se ističu dva imena — Zoran Zekić, kojemu bi to bio treći dolazak u Osijek, i Jozsef Bozsik, mađarski trener koji trenutačno vodi slovenskog drugoligaša Naftu iz Lendave. Lako je moguće da će na kraju biti netko treći. Međutim, ono što se čini logičnim jest da to bude netko tko je upoznat i sa SuperSport HNL-om i s momčadi kako se ne bi izgubilo dragocjeno vrijeme, kojega je već ionako previše potrošeno i koje curi. Sve drugo bila bi kocka. A Osijek je danas u situaciji u kojoj se ne smije kockati. Osijeku treba netko koga će svlačionica slijediti u posljednjem pokušaju da ne bude označena kao najgora generacija u klupskoj povijesti. Ako im je uopće stalo do toga. A moralo bi im biti stalo. Kalendarsku 2025. zaključili su kao najgora momčad HNL-a sa svega šest prvenstvenih pobjeda, ali to nije ništa drugo nego zanimljiv, iako prilično porazan, statistički podatak koji će se s vremenom zaboraviti. Ispadanje u niži rang nešto je što bi ih ipak trajno obilježilo.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....