Baš nitko nema pravo reći da nada za Rijeku ne postoji: Ne igraju u Zagrebu zli i naoružani izvanzemaljci...

HNK Rijeka je i u svoje zlatno, “Kekovo” doba na Maksimiru prolazila prilično loše. Najtrofejniji trener Rijeke u povijesti ima svega jednu ligašku pobjedu na Maksimiru iako je nekoliko puta bio blizu da taj uspjeh i ponovi, neki detalji, a bogami i nerijetki sudački previdi redovito su otišli na stranu domaćina.

Rijeka Radomira Đalovića još uvijek, bez obzira na činjenicu što je trenutačno drugoplasirana momčad i što je bodovno ispred Dinama, te što još uvijek ne zna za poraz u aktualnoj sezoni, ima još dosta neostvarenog potencijala koji se krije i u unutarnjim rezervama momčadi koja tek treba razviti prepoznatljiv stil igre.

Fruk, Pašalić, Janković i veliki ostatak riječke momčadi predvođene trenerom Đalovićem iza sebe ima neprocjenjivo iskustvo borbe za trofeje koje bi možda moglo biti i ključno u ovakvim utakmicama. Bijeli ove sezone u derbijima protiv velike četvorke (izuzev one utakmice u Osijeku) nisu pokazali dominaciju kakvu su ranije nerijetko znali imati, vrijeme je da, osim rezultata koji je (još uvijek) na strani Rijeke, pokažu da i na terenu mogu ne samo parirati nego i nadjačati protivnike u borbi za sam vrh SHNL ljestvice.

Maksimir je sigurno najveći mogući hendikep takvoj pretpostavci, odnosno željama riječke momčadi, no daleko je to od nemoguće misije. Druga važna stvar o kojoj će Riječani morati voditi računa jest i taj psihološki moment, odnosno psihološka priprema susreta u kojem je trener Đalović zauzeo poziciju da se Rijeka s pravom ima nečemu nadati.

Dinamo, objektivno gledano, jest i bolja, i kvalitetnija momčad nego što je to trenutačno Rijeka, da ne govorimo i o širini klupe koju zagrebačka momčad u toj kvaliteti ima... No, nitko, baš nitko nema pravo kazati Rijeci da se na Maksimiru nema čemu nadati.

Ovi momci nerijetko su u bitnim utakmicama bili na korak do pobjede, a onda bi se sve u vrlo kratkom periodu nekako okrenulo na stranu protivnika. Psihološki pritisak prošle i na početku ove sezone očito je uzeo svoj danak, no niti to ne znači da Rijeka nema pravo željeti pobjedu u Maksimiru. I Riječanima se jednom mora osmjehnuti ta sportska sreća koju su po putu negdje dobrano zagubili, mora se i njima jednom “otvoriti”. Hoće li to biti baš sad na Maksimiru ili negdje drugdje, vidjet ćemo već večeras, no ne igraju u Zagrebu nogomet zli i naoružani izvanzemaljci pa da se Rijeka ne može uzdati u svoj “krepat’ ma ne molat”.