U siromaštvu SHNL-a zalomi se ponekad i takva utakmica kada Fifin grb na prsima suca Darija Bela ima smisla – gotovo da povjeruješ kako čovjek zna što radi – za razliku od Dinamova amblema na grudima Sergija Domingueza ili Rijekinih insignija na majici Ante Mateja Jurića. Da u nedjelju na terenu nije bilo Tea Barišića, nebrušenog dragulja koji jednako suvereno iznosi loptu u slalomu i uklizava u šesnaestercu, zbog čega će brzo dobaciti do šireg popisa Zlatka Dalića, junak utakmice bez problema bi se zvao Dario Bel.
U opisu posla nogometnog suca jest da bude diskretan ili čak neprimjetan. Najbolji su oni koji znaju uspostaviti takav kriterij koji će dopustiti igri da teče mimo njih, bez suvišnih distrakcija ili navlačenja bijesa publike ulaženjem u deset idiotskih kompromisa. Ali kako na taj način uopće voditi utakmicu ako na terenu od 22 sudionika meča barem njih polovica, kao na Rujevici, ima problema s prvim dodirom i lopta im je ljuti suparnik. Podsjetilo me to mučenje na davne anegdote u kojima gradski vicmaheri na terasama kafića preispituju pojačanja prijelaznog roka. Sine, ti imaš sve: brzinu, agresivnost, odgovornost u igri, ulazak iz drugog plana, igru ti zapravo kvari samo jedna stvar, nahvalili bi igrača prije nego što nacrtaju upitnik u zraku.
Koja, koja, recite mi da poradim na njoj, ustreperio bi igrač.
Štopanje, sine. Lopta ti stalno bježi tri metra, zakucali bi ga u tlo.
Na trenutke je to u nedjelju izgledalo kao da se cijeli plimni val nekompetentnih igrača slijeva prema Belu s očitom željom da ga utopi u problemima. Kako se Osječanin obranio od problema? Lijevom rukom, kao stari rutiner.
Tamo već na izlasku iz 10. minute Tornike Morčiladze je iz jednog duela na sredini igrališta, izgubivši remplanje, pokušao iznuditi prekršaj. Učinio je to poklopivši u padu loptu rukom, tobože prejak intenzitet, moja prednost. Belova odluka? Slobodni udarac za Dinamo. SHNL tolerira sucima preširoku sivu zonu, najbolje se to vidjelo dan ranije u arbitraži Zdenka Lovrića u Maksimiru, ali Bel je odlučio odmah utakmicu ugurati u neke normalne gabarite koje ćemo i mi “laici” razumjeti.
Još ekspresivniji Bel je bio u 50. minuti kada je Adu Adjei odlučio da Bela treba podučiti nekim elementarnim sudačkim sitnicama. Izvoli, preuzmi zviždaljku, ponudio je sudac svoje oruđe nervoznom napadaču Rijeke. Aha, ipak nećeš. Onda se lijepo makni u stranu i dopusti nam da nastavimo s utakmicom. Nije Bel inzistirao na drami, ali niti jednom nije izgubio kontrolu nad utakmicom. Sudac kao heroj utakmice. Da, ima i takvih dana...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....