Još formalno nije gotovo prijelazni rok, ali uzmimo dolaske Nikole Kalinića, Mije Caktaša, Mahira Emrelija kao simboliku zaključenja jačanja rostera za drugi dio sezone. Teško je očekivati u idućih tjedan dana neki spektakularni transfer koji bi bitno promijenio odnose snaga na vrhu, stoga se možemo malo pozabaviti analizom redizajna kadra velike četvorke…

Godine (ni)su bitne

Bez ikakve dileme top transfer je onaj Nikole Kalinića u Hajduk. Uzimajući u obzir njegove dojučerašnje igre u Veroni, odnosno, Serie A kao aktualiziranu potvrdu kvalitete i visoke razine karijere, suvišno je tematizirati njegovu dob (34). Banalno je ukazivati da se igrački vijek bitno produžio kroz imena Ibrahimovića (41), Ronalda (37) ili Modrića (36). No, činjenica jest da, primjerice, Perišić s 33 godine igra ponajbolje u karijeri, i to na poziciji bočnog igrača u 3-5-2. Za takvu ulogu presudna je fizička komponenta, a Perišić, za kojeg su i u Hrvatskoj nakon faza sivih mu reprezentativnih izdanja prije dvije godine najavljivali da je po tom pitanju “gotov”, puca od snage i energije u vrlo zahtjevnoj Serie A.

Nikola Kalinić je drugačiji igrač, ali neupitne kvalitete klasičnog srednjeg napadača, kategorije koju je sve teže naći. Iz tvrde borbe s obranama talijanskih klubova, sada se vraća u nižu razinu jakosti konkurencije. Dakako da mora biti spreman fizički da bi se nametnuo kvalitetom u Prvoj HNL, ali u njenim ritmovima to bi mu trebalo biti ipak jednostavnije. Hajduk je doveo još vrlo dobrih igrača (Ferro, Grgić…) na kadar koji je već bio kvalitetno iskoračio u ligi. I uz trenera koji je ušao tijekom sezone.

Na stranu argument karijere, dovođenje Nikole Kalinića je poseban doprinos općoj kompetitivnosti kadra Hajduka. Osim efikasnosti (u 464 utakmice 156 pogodaka i 48 asistencija), njegova će važnost biti i u doprinosu da svi igrači odu na višu razinu igre.

Dinamova širina

Tehnički ima školske linije kretanja srednjeg napadača i otvaranje prostora suigračima i sebi kakve nisu imali ni vatreni napadači koji su bili ispred njega. Zna čuvati loptu i omogućiti dizanje momčadi, razigrava kao mantinela, ali i za kombinatoriku. I još jedna bitna odlika - uvijek napada loptu na centaršut, ide na prvu, a ne čeka oportunistički na drugoj stativi. S njime se dobiva i u napadačkom skoku, gdje je Hajduk bio limitiran.

Za razliku od Petkovića u Dinamu, on se neće vraćati do centra i kreirati napade. Nikola Kalinić će biti centarfor u pravom smislu i držati se te pozicije. Samim time bit će lakše veznima i polušpici (Livaji) jer uz to što će imati referentnog snažnog fora, jednostavnije će iz drugog plana moći ulaziti u završnicu…

Ako vrednujemo rostere po potencijalima, onda Dinamo djeluje i dalje prvi, kako zbog individualnih kvaliteta, tako i zbog šampionskog iskustva, širine kadra... To pod pretpostavkom da momčad igra na svojim najvišim razinama jer si Modri više ne mogu priuštiti opuštenost. Prednost u kvaliteti se topi i sada je na razini da više ne može dominirati, odnosno, očekivati da će temeljem statusa konkurencija (ot)pasti. Ne samo u kontekstu borbe s jednim od tri konkurenta koji će se nametnuti kao prvi izazivač, u svim utakmicama protiv Hajduka, Osijeka i Rijeke pogotovo, ali i u dvobojima s ostatkom lige, kako ukazuje pulski dvoboj, trebat će izvući najbolje od sebe. Uzimajući u obzir da Dinamo igra i u Europi, a da su mu reprezentativci dodatno angažirani, važnu će ulogu imati i forma nekih igrača koja je aktualno vrlo dvojbena. Mislimo prije svega na Petkovića i Ivanušeca…

Osijek je iznova u uzimanju zaleta i još nedovoljno uigran i kompaktan, uz pojačanu nervozu okruženja. To je dizel varijanta uzdizanja forme i kad uhvate ritam natjecateljski će biti uvjerljiviji. Za sada Osječani ne odaju dojam da su sposobni za veliki iskorak na vrhu, prije svega zbog nedovoljne uvjerljivosti u ofenzivi. Caktaš može biti faktor koji će doprinijeti promjeni na bolje, ali pitanje je koliko će vremena trebati…

Rijekina ranjivost

Rijeka nije puno mijenjala, ali je po nama nedovoljno opremljena za borbu za naslov. Njen adut može biti da je najmanje opterećena, ali istodobno to iziskuje maksimalnu formu i pristup aktualne formacije. Dvije proljetne utakmice pokazuju da Rijeka još uvijek nije riješila značajnu obrambenu ranjivost…

SN

SN