Sve je izgledalo kao neki deja vu. Tek su Dambrauskas na klupi i hladna veljača sugerirali da su uvjeti i glavni likovi promijenjeni, ali epilog je već viđen. Rijeka je prije šest mjeseci također imala 2:0 na poluvremenu, u predstavi koja je jako sličila na utakmicu od prošle subote. Taktički gotovo identično pripremljenu s riječke strane.
U porazu Gustafssona vs. Tomića dominantnu ulogu imao je riječki defenzivni blok u veznom redu, a pola godine kasnije primijenio je riječki trener isti recept. Bez ustručavanja, filozofiranja ili oklijevanja. Tri vezna plus Vučkić koji se povlačio iza lopte ostavljajući Drmića u ulozi usamljenog špica. Šibenčanin na riječkoj klupi primarno je posložio igru za remi, a u napadu je čekao suparničke pogreške. Prigodu, odnosno prevagu, ponudila mu je zadnja linija Hajduka. Od vratara preko stopera s neodlučnim reakcijama lišenim čvrstine i odgovornosti naprosto je darivala goste. U odnosu na ljeto, Dambrauskas je dobio Subašića, Melnjaka, Katića i Ferra. Imao je i Lovrencsicsa koji je prošloljetni derbi napustio već u ranoj fazi dvoboja. Imao je Dambrauskas kompletno novu obranu, sve najbolje na raspolaganju za defenzivu osim Lovre Kalinića, a što nam je u konačnici pokazao? Ništa više od Gustafssona koji se branio s Dellovom, Simićem i Posavcem igrajući s četiri u zadnjoj liniji, dok je u sredini imao Vukovića i Krovinovića. Jedino je Krovinović nedostajao Dambrauskasu u igri, ali u odnosu na Gustafssona imao je Grgića i Fossatija u vezi, te Nikolu Kalinića u napadu.
Međutim, posebno je obrana podbacila pokazavši da nema razinu za veliki rezultat. Nema ni formu ni koncentraciju potrebnu za Hajduk na najvišem nivou. Bitno jači Hajduk pokazao je još i manje od onog iz kolovoza prošle godine u splitskom jadranskom derbiju. Gustafsson je tada u susret s Rijekom također ušao s četiri pobjede u nizu kao što je ostvario i Dambrauskas ovog proljeća, ali pokazalo se prošle subote kakva je razlika u kvaliteti između kvarteta protivnika i Rijeke. Nisu Riječani nikakav bauk, nisu posebna klasa, ali su taktički posloženiji i ponešto igrački kvalitetniji.
Nakon utakmice je lako debatirati o tome da je Dambrauskasu trebao još jedan čovjek u veznom redu, jer činjenica je da je Tomić “školovao” Gustafssona, a šest mjeseci kasnije i Dambrauskasa koji je na raspolaganju imao bitno jači Hajduk. Ali, očito ne dovoljno snažan za poljudske, psihološki, teške utakmice u kojima se imperativno traži pobjeda. Dambrauskasov Hajduk ne gubi bodove protiv slabije plasiranih protivnika i tu je njegova prednost u odnosu na Gustafssona koji je mjesto na klupi izgubio s jednim bodom osvojenim u seriji Šibenik-Gorica-Belupo. Međutim, za pomak na ljestvici morat će Dambrauskas do kraja pobjeđivati i međusobne omjere s momčadima iz Top four.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....