Jasno je zašto je Rijeka pokleknula, a situacija s Mišićem i Pjacom bila je posebno upečatljiva

Dinamo je zasluženo dobio derbi. Sve je trebao riješiti i mnogo ranije. Modri su bili ti koji su imali više izglednijih prilika, sjetimo se samo one Petkovićeve pred kraj prvog poluvremena, pa one Kaneka, Baturininog voleja, još opasnih situacija. Dinamo je definitivno bio bolji, tu nema nikakve dvojbe.

Rijeka može žaliti za šansom Marića, ali samo za tim. Ono što su pokazali u napadačkom dijelu nije na razini momčadi koja se bori za prvo mjesto. Prokockali su mnogo toga u nedjeljnom derbiju.

Kad bismo pojedinačno secirali igrače, držim da je Josip Mišić odigrao jako dobru utakmicu. Upečatljiva mi je bila jedna situacija, bilo je to u prvom poluvremenu, kad je Pjaca želio odigrati povratnu loptu, a Mišić se postavio kvalitetno kao stoper, presjekao tu loptu i vjerojatno spasio gol. Ne, naravno, samo to, bio je kvalitetan na svim loptama. Momčad Dinama je sigurnija kad je on u takvom izdanju kao u nedjelju. Vidi se da diže formu.

Mišić i Petrović

DAMIR KRAJAČ/Cropix

Kod Rijeke su stoperi Mitrović i Radeljić odigrali korektnu utakmicu, dobri su bili. Međutim, stalno, cijelu utakmicu, vidjelo se da Rijeka nema namjeru izlaziti prema naprijed. Njihove linije nisu bile na razini Dinamovih, vezna linija nije bila raspoložena za igru, Riječani nisu željeli preuzeti nikakav rizik i odgovornost u igri prema naprijed. Stekao sam dojam da su samo željeli igrati obranu.

Možda su mislili da će preživjeti kad je Dinamo promašio svoje šanse. I činilo se tako, nakon izlaska Brune Petkovića, utakmica je izgledala da ide u tom smjeru. Međutim, jedna velika nesmotrenost Gode u zadnjim sekundama je koštala Riječane. No valja kazati da je trebalo zaslužiti taj jedanaesterac, Dinamo nije odustajao i zaslužio ga je s obzirom na prikazano.

Dinamo može slaviti, jako je važna ta pobjeda u trci za naslovom prvaka, a Rijeka može žaliti. Svi su računali na umor igrača Dinama nakon Betisa, psihički i fizički, ali definitivno nije bilo tako.

Rijeka je dozvolila Modrima da kontroliraju ritam i kompletnu igru. Umjesto da probaju iskoristiti umor Dinama, da ih natjeraju trčati, oni su čekali. Da suparnika natjerate trčati, morate igrati u dva smjera, Rijeka to apsolutno nije radila. I zato je pokleknula u zadnjim sekundama.