U posljednje vrijeme, odnosno kako se nikad uzbudljivija sezona sve više primiče kraju i kako je, bez obzira na neodlučen ishod protiv Lokomotive u prošlom kolu, sve jasnije da će trenutno prvoplasirani Dinamo sam odlučivati o svojoj sudbini i postati vjerojatni novi/stari prvak, sve je više priča oko kadra i čelnog čovjeka struke u Maksimiru za novu sezonu.
Na putu Gavranovića
Ante Čačić, bez obzira što je momčad preuzeo pod imperativom osvajanja naslova prvaka, vjerojatno neće ostati na klupi u novoj sezoni, neovisno o ishodu borbe za naslov, nekadašnji trener Dinama ovog je puta poslužio samo kao vatrogasno rješenje kojem je cilj bio “pogasiti” goruće probleme koji su se kroz sezonu nagomilali u najskupljoj i najboljoj momčadi Hrvatske koja često na terenu nije igrala u skladu sa svojim predznakom.
Pa čak i da u nekom ludom raspletu ovosezonskog natjecanja Dinamo ne postane novi prvak, može se očekivati samo još veći remont i “provjetravanje” zvjezdane momčadi na svim razinama, od terena pa do klupskih prostorija, odnosno čelnih ljudi struke.
Uoči važnog derbija na Rujevici u okviru 30. kola, dok je Rijeka, bez obzira na poraze protiv Hrvatskog dragovoljca i Gorice još uvijek imala opipljive šanse za upustiti se u borbu za naslov prvaka ako na Rujevici svlada Dinamo, u javnost je plasirana senzacionalna vijest iz maksimirske šume. Sve redom dobro informirani, ali anonimni izvori “zavrtjeli” su priču o prelasku Josipa Drmića i trenera Gorana Tomića u Dinamo istekom aktualne sezone. Ako ste se pitali je li tajming plasiranja takvih vijesti slučajan, svaka slučajnost s aktualnom pričom uoči derbija Dinama i Osijeka te prelaska trenera Nenada Bjelice i Mihaela Žapera, jednog od ponajboljih mladih igrača Osijeka u redove maksimirskog kluba, nije - slučajna.
I dok ova osječka priča zvuči gotovo nadrealno s obzirom na odnose i način rastanka Nenada Bjelice s bivšim klubom, kao i na (visoku) istaknutu Žaperovu cijenu i transfernu politiku Osijeka koji ne mora “za glavu” prodavati svoje najbolje igrače ona riječka može imati nešto realnije uporište. Koliko je i to realno pokazat će vrijeme, no sigurno ne bi bilo prvi put da najbolji igrači Rijeke bijeli dres zamijene onim modrim.
Jedan od najzvučnijih prijelaza posljednjih godina bio je onaj Marija Gavranovića. Pola godine kasnije nakon osvojenog povijesnog naslova prvaka s Rijekom u koji je i sam ugradio veliki obol, švicarskom je internacionalcu istekao ugovor i u zimskoj pauzi potpisao je za - Dinamo. Financijski uvjeti bili su znatno povoljniji u Zagrebu nego li u Rijeci, a u ovom slučaju bila je i presudna ljubav Gavranovića prema najuspješnijem hrvatskom klubu za kojeg navija veliki broj dijaspore, kao i igranje na višoj europskoj razini od one koja je bila moguća s Rijekom.
Nastavio se igrati nogomet na Rujevici i bez Marija Gavranovića koji je, iz samo njemu poznatih razloga, preko noći zaboravio sve ono lijepo što je doživio na Rujevici, jedva je dočekao svoj pogodak u modrom dresu u Rijeci kako bi ga proslavio “ušutkavanjem” publike. Nisu mu niti navijači ostali dužni, u ljubavi i “ratu” sve je dopušteno...
Nogomet će se nastaviti igrati na Rujevici i bez Josipa Drmića, ako još jedan švicarski internacionalac odluči Rijeku zamijeniti Dinamom, u to nema sumnje. Rijeka naprosto financijski ne može parirati znatno moćnijem rivalu kojem nije problem malo dublje posegnuti u džep i slobodnom igraču, što će Drmić postati na ljeto, ponuditi uvjete “koji se ne odbijaju”.
Drugi motivi Drmića, ako doista istekom sezone napusti Rijeku, također se mogu tražiti u ambicijama i načinu poslovanja, u nekoliko je navrata najbolji strijelac ove momčadi jasno iskazao svoje nezadovoljstvo dijelovima sportske politike i (ne)izraženim ambicijama, odnosno najvišim ciljevima koji su Bijele, uz sve već ispričano, možda koštali i ovosezonske bitke za dvostruku krunu. Romantike u modernom nogometu gotovo da i nema, nitko neće moći zamjeriti Drmiću ako napusti Rijeku za koju je puno toga dao i napravio, baš kao što je i njemu Rijeka dala sigurnu i mirnu luku za nogometnu “reinkarnaciju”. Rijetke su “vječne” ljubavi...
Raritetni slučaj
Sličnosti postoje i kada su transferi trenera u pitanju, doduše odlazak Gorana Tomića u jeku dobrih rezultata bio bi raritet kada je u pitanju Prva HNL, ne pamti se da je neki trener napustio jedan klub koji je vrlo uspješno vodio kako bi preuzeo neki drugi klub.
Rijeci takve priče sigurno nisu donijele ništa dobroga, no uz dvije važne pobjede i novih šest bodova na kontu Tomićevi puleni uspjeli su se psihološki “resetirati” i pokazati svojim navijačima, ali i cijeloj Hrvatskoj da nisu zaboravili igrati atraktivan i efikasan nogomet koji ih je ove sezone krasio većinu u većini odigranih utakmica. Mladoj i relativno neiskusnoj momčadi poput Tomićeve vjerojatno nisu najbolje “legle” priče oko odlaska trenera i najboljeg strijelca, no takvih je priča bilo i bit će ih svaki put kada Rijeka bude svojom kvalitetom “izbacivala” pojedince u prvi plan koji su opet dio - kolektiva. Uz dužno poštovanje svakom pojedincu, nitko nije iznad kluba i samo se zajedno može biti - Rijeka. To su momci pokazali nebrojeno puta na terenu, a na tom principu funkcionira i sportska politika kluba. “Raspadala” se Rijeka već puno puta, no opet je na kraju našla svoj, jedinstveni put u hrvatskom nogometu koji je donio toliko radosti i trofeja svima kojima je Rijeka u srcu.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....