Jadran ima svoje mijene, ali neke stvari ostaju iste. Kad god se na rasporedu pojavi ogled Rijeke i Hajduka, zna se da ne govorimo samo o bodovima.

Govorimo o identitetu, o povijesti, o tome tko si i odakle dolaziš. U nedjelju se igra 108. ligaški jadranski derbi od osnutka SHNL-a i brojke zvuče gotovo nestvarno – po 40 pobjeda na svakoj strani, uz 27 neodlučenih. Vječna ljestvica kao da poručuje: nitko nikome nije dužan. Sve je otvoreno, sve je ravnopravno, ali emocije nikada nisu bile ravnopravne.

Drukčiji smjer

Jer derbi se ne mjeri samo statistikom. On se mjeri tišinom prije početnog zvižduka i bukom koja je prekida. Mjeri se pogledima prema tribinama, prema gostujućem sektoru, prema transparentima koji nose godine nakupljenog ponosa. I zato je gostovanje na Poljudu najvažnije za Rijekine navijače. Stadion Poljud nije samo stadion. To je simbol. Tamo je Hajduk svoj na svome, u dalmatinskom „bastionu“. A upravo zato, tamo je najljepše pobijediti. Za navijače Rijeke, odlazak u Split nikada nije bio običan put na utakmicu. To je putovanje koje počinje danima ranije, koje u sebi nosi i inat i vjeru, i ono poznato: baš tamo, baš pred njima, baš sada.

Rezultatski gledano, tek od 2005. stvari su se počele lomiti u drukčijem smjeru. Dok je Hajduk nakon posljednjeg naslova prvaka upao u svojevrsnu krizu iz koje se do danas nije potpuno izvukao, Rijeka je počela rasti. Sustavno, tiho, ponekad osporavano, ali rast je bio vidljiv. Od 2005. do danas Hajduk ima nula naslova i četiri kupa. Rijeka ima dva naslova i šest kupova, uz znatno bolje i uspješnije europske utakmice. I ti trofeji nisu samo trofeji u vitrini, to je promjena odnosa snaga.

U međusobnim ogledima ta se promjena osjetila. Rijeka više nije dolazila na Poljud s idejom da pokuša. Dolazila je pobijediti. I pobjeđivala je. Ponekad čvrsto, ponekad dramatično, ponekad u tišini koja je boljela domaće tribine. A posljednji dvoboj dodatno je podigao letvicu rivaliteta – završio je najvećom razlikom u povijesti jadranskih derbija. Na svojoj Rujevici Rijeka je slavila s čak 5:0. Bila je to večer u kojoj je sve ulazilo, večer u kojoj je razlika na terenu bila jednako uvjerljiva kao i rezultat na semaforu, uz posebno nadahnuće Tonija Fruka, kojeg je zaokružio hat-trickom.

Takav poraz ne zaboravlja se lako. Hajdučki puk sigurno će tražiti sportsku osvetu na Poljudu. I to u trenutku koji za Rijeku nije nimalo jednostavan. Derbi dolazi između dvaju europskih ogleda s Omonijom, u razdoblju kada su fokus, energija i širina kadra na ozbiljnom ispitu. Upravo takvi trenuci znaju biti zamka. Ili prilika. Jer na muci se poznaju junaci.

Ako Rijeka želi potvrditi da rast posljednjih dvadeset godina nije bio prolazan bljesak, nego trajna promjena mentaliteta, onda je Poljud pravo mjesto za to. Tamo se karakter vidi jasnije nego igdje. Tamo svaki duel traje sekundu duže, svaki start ima dodatnu težinu, svaki pogodak vrijedi dvostruko.

Iskreno lice

Ovaj derbi dolazi u savršeno izjednačenom povijesnom omjeru, ali s vrlo svježim sjećanjem na 5:0, koje i dalje odzvanja. Ligaška povijest kaže 40:40. Aktualni trenutak kaže da Rijeka zna kako se ruše mitovi. Split će tražiti odgovor, Rijeka će tražiti potvrdu. Između ta dva motiva leži prava drama jadranskog derbija.

Kada se sudare ponos i potreba za iskupljenjem, nogomet dobije ono svoje najiskrenije lice. A na Poljudu, pod svjetlima reflektora i pod teretom očekivanja, opet će se igrati više od utakmice.