Nogometaši Rijeke zaostalom utakmicom 4. kola SuperSport HNL-a otvorit će nastavak sezone, koji bi prema aktualnoj vremenskoj prognozi prigodnije trebalo zvati zimski negoli proljetni.

Riječanima je tako “pala karta” da već šesti put zaredom nastavak sezone otvaraju u gostima, a ovog puta će se to, slično kao i lani, nastaviti i u idućem kolu kada Rijeka već četiri dana nakon dvoboja u Velikoj Gorici putuje u Split.

Jedini teži raspored od ovog aktualnog imao je lani upravo Sergej Jakirović kojeg su, nakon napornih šestotjednih priprema, čekala čak tri uzastopna gostovanja od kojih su dva bili protiv klubova iz velike četvorke, Osijeka i Hajduka.

Grogirana, ponižena i nikad lošija Rijeka u recentnoj povijesti nakon burne je prošlogodišnje polusezone s određenom dozom skepse čekala nastavak natjecanja. U svemu tome jedino je bilo dobro to što je teško moglo biti - gore. Raspadnuti bijeli brod sa sedam je komada u vlastitoj mreži od Dinama ispraćen na dugu pauzu zbog Svjetskog prvenstva u Kataru, bila je to kap koja je prelila čašu Miškovićeva strpljenja kada je u pitanju bilo mjesto prvog trenera, Serse Cosmi još je iste večeri ispraćen u ropotarnicu riječke povijesti. Naravno, Sergej Jakirović doveden je kao spasitelj i kvalitetan trener, no, realno, rijetko se tko nadao onome što je rođeni Mostarac u konačnici i napravio na Kvarneru.

Ništa još od Rožmana

Doduše, niti njemu nije uspjelo ono što je u posljednjih pet godina uspjelo samo treneru Simonu Rožmanu, a to je da u nastavak prvenstva uđe s pobjedom. I tu se radilo o zaostaloj utakmici tadašnjeg 6. kola gdje su Bijeli usred Maksimira svladali Dinamo 2:0 na jučerašnji dan prije točno tri godine pogocima Andrijaševića i Lončara. Rijeka je te sezone čudesno, preko Kopenhagena, posljednji put u povijesti stigla do grupne faze Europske lige, u svjetske je anale ušao bijeg Franka Andrijaševića i njegov pokušaj loba gdje se lopta od grede i suparničkog stopera u konačnici odbila iza gol-linije...
Nakon remija u Osijeku (1:1) Jakirovićeve su trupe pomalo neočekivano uzele šest bodova na gostovanjima u Šibeniku i na Poljudu, ostatak riječke renesanse svima je poznat...

Željko Sopić i njegov stručni stožer imat će priliku ući u povijest Rijeke ako s oba gostovanja donesu pobjede na Kvarner. Svima je jasno koliko će trebati ne samo kvalitete, već i znatno bolje realizacije te sreće za takvo nešto, no to nipošto nije nemoguće. Baš kao što nije bilo nemoguće da redizajniranu momčad Rijeke Jakirović u nastavak uvede sa sedam od mogućih devet bodova i u konačnici do kraja sezone osvoji gotovo 60 % bodova (59,64) što je u konačnici Rijeci bilo dovoljno za europsku vizu.

Gledajući aktualne odnose snaga, Sopić će, želi li se ozbiljno upustiti u utrku za naslov, odnosno ostati konkurentan za isti što je duže moguće, morati biti - dosta bolji. Strateg koji je do nedavno vodio Goricu neće imati taj bonus da mu omjer 10-5-4 bude dovoljan za išta osim za eventualni mirni ostanak u ligi.

Gledajući aktualne statističke podatke Sopić je već sada, usporedimo li njega i Jakirovićevu prošlu polusezonu na klupi Rijeke, uspješniji trener. Popularni Sopa, uz svoj stručni stožer, iza sebe ima 13 ligaških utakmica sa svega jednim porazom protiv Slavena i čak 66,67 osvojenih bodova. Taj postotak mogao je biti i znatno veći, nerijetko su se bijeli u jesenskom dijelu “mučili” s momčadima od kojih su bile znatno bolje na terenu, no brojne propuštene prilike koštale su ih bodova u dvobojima bez pobjednika (Istra, Varaždin, Osijek).

Najmanja moguća mjera

Upravo je to (realizacija) ono na čemu će aktualni stručni stožer morati inzistirati u nastavku prvenstva koje će bitno usmjeriti rezultati ta predstojeća dva gostovanja. Budu li se riječki dečki iz Velike Gorice i Splita vratili sa šest bodova na kontu, tada će biti sasvim realno pričati, bez obzira na to koliko je utakmica ostalo do kraja, o napadu Rijeke na najviše ciljeve ove sezone. Naravno, s obzirom na brojnu mladost koju ima u svojim redovima, takve oscilacije su i relativno normalne, baš kao i one utakmice koje je Rijeka još puno prije posljednjeg sučevog zvižduka morala prelomiti i drugim pogotkom riješiti sve dvojbe oko pitanja pobjednika.

Bude li to Sopić sveo na najmanju moguću mjeru, imat će se čemu nadati i radovati. Hoće li to biti dovoljno za ono što cijeli Kvarner sanja, to je drugo pitanje, no o tome u klubu ionako ne brinu previše. Da bi bilo lijepo, bilo bi, da je to imperativ, nije. Možda je tako i bolje, Rijeka je nerijetko bila najbolja onda kada je malo tko vjerovao u nju...