Postoje debiji koji prođu nezapaženo i postoje oni koji već u prvim minutama počnu pričati priču sami za sebe. Tornike Morčiladze u dresu Rijeke nije imao luksuz vremena, ali očito mu ono nije ni trebalo. Ušao je u igru u 66. minuti umjesto Luke Menala, a već šest minuta kasnije natjerao je cijeli stadion da govori samo o njemu. Iskusan potez, pravovremeni ulazak u prostor i dovoljno lukavstva da Advan Kadušić zakasni djelić sekunde – taman za kazneni udarac koji je odlučio pobjednika utakmice između Istre 1961 i Rijeke (2:1). Bio je to trenutak u kojem je gruzijski ofenzivac, praktički bez najave, zakoračio u hrvatski nogomet. U samo pola sata igre pokazao je ono što se inače skriva tjednima: samopouzdanje, hrabrost i osjećaj da pripada. Ne samo utakmici, nego i momčadi.
Nakon utakmice Morčiladze je postao priča dana. U Puli - s dozom gorčine. U Rijeci - s opravdanim optimizmom. Jer, ono što je gruzijski ofenzivac pokazao u nepunih pola sata igre nije bila samo epizoda, nego jasan signal da se radi o profilu igrača kakvog Rijeka već neko vrijeme traži.
Iako visok tek 171 cm, Morčiladze je u duelima djelovao veći nego što jest. Brži, odlučniji i agresivniji od svojih čuvara, stalno je tražio loptu, ulazio između linija i tjerao obranu Istre da se povlači korak dublje nego što je planirala. Nije se skrivao, nije čekao da se utakmica "otvori sama od sebe". Od prvog dodira poslao je jasnu poruku - lopta mora ići prema naprijed.
Takav pristup u novoj sredini imaju samo igrači koji su svjesni vlastitih kvaliteta i koji ne dolaze učiti, nego se nametnuti. Morčiladze se nije skrivao, nije birao sigurna rješenja, tražio je duel, prodor, udarac. Imao je i dva pokušaja prema golu - jedan vrlo ozbiljan, drugi manje uspješan - ali oba su pokazala isto: glad za konkretnim učinkom.
Posebno vrijedi istaknuti da nije zapostavio ni defenzivni dio igre. U nekoliko navrata odradio je povratak, zatvarao linije dodavanja i pokazao da razumije zahtjeve moderne krilne pozicije. U Rijeci, gdje se od ofenzivaca traži rad bez lopte jednako kao i s njom, to nije zanemariv detalj.
Zanimljivo je da, prema pisanjima jednog lokalnog riječkog portala, ova priča ima i svoju drugu stranu. Istra 1961 nije bila iznenađena Morčiladzeovim kvalitetama. Dapače, skautska služba pulskog kluba vrlo dobro je znala o kakvom se igraču radi. Moderni alati poput Wyscouta ili Hudla odavno su pretvorili skauting u preciznu znanost, a Morčiladze je mjesecima bio na istarskom radaru. Pulska je struka imala vremena reagirati i to prije nego što je Gruzijac kao slobodan igrač počeo razmatrati ponude drugih klubova, među kojima su bili i uporni Turci.
No neodlučnost se u nogometu rijetko prašta. Kada je Rijeka ozbiljno krenula u priču, za Istru je već bilo prekasno. Nije slučajno da su pregovori ubrzani dolaskom Kristijana Glavaša u Rijeku, bivšeg čovjeka Istre 1961, danas glavnog skauta Riječana. Još manje je slučajno da Morčiladzea na hrvatskom tržištu zastupa Mario Rubeša, nekadašnji višegodišnji direktor Rijeke (ali i Istre!), a danas nogometni agent i čovjek s dubokim vezama i iskustvom u oba kluba. Sve se poklopilo i, simbolično, prva službena utakmica u riječkom resu bila je upravo protiv Istre 1961. Kao da je scenarij već bio napisan.
Da stvar ne ostane na jednom trenutku, Morčiladze je pokazao kontinuitet i ranije. U pripremnoj utakmici koju javnost nije vidjela, zabio je pogodak FC Koperu nakon samo petnaestak minuta igre, ponovno ušavši s klupe umjesto Menala. Dva ulaska, dva jasna traga. Teško je to nazvati slučajnošću.
S obzirom na prikazano, vrlo brzo bi se moglo dogoditi da se hijerarhija na krilnim pozicijama promijeni. Morčiladze je u kratkom vremenu pokazao da jednako dobro koristi lijevu i desnu nogu, da može igrati na obje strane i da ne ovisi o jednoj ulozi. Takva svestranost u sustavu Rijeke uvijek ima dodatnu težinu.
Tornike Morčiladze, 23-godišnji gruzijski ofenzivac, stigao je na Kvarner s pedigreom koji obećava. Produkt Dinama iz Tbilisija, standardni prvotimac, dvanaest pogodaka prošle sezone, U21 reprezentativac Gruzije. Potpisao je ugovor do ljeta 2028. godine, s opcijom produljenja, a u prvom intervjuu za klupske stranice poručio je, između ostalog, da ne želi pričati o sebi, nego da želi govoriti na terenu.
Sudeći po prvim minutama u dresu Rijeke, poruka je već poslana – odlučno, samouvjereno i bez imalo kalkulacije.
U Gruziji postoji izreka kako ljudi nerijetko znaju "kupiti konja po sjeni" i vjerovati samo nečijem dojmu, bez pokrića, bez nečeg provjerenog. Rijeka je, već je sada to očito, napravila jako dobar posao. Morčiladze djeluje kao igrač koji zna zašto je došao i koji ne planira stati na tom prvom dojmu. Možda je prerano za velike prognoze, ali jedno je sigurno: Rijeka je dobila igrača koji se ne boji iskočiti iz mase. A takvi su, pogotovo na Rujevici, uvijek ozbiljna priča.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....