Rujevica je opet postala utvrda! Rijeka ima igru, ima rezultat i ima tribine koje ponovno nose momčad

Ako ovu sezonu HNL-a razlomimo na četvrtine, brojke su jasne i govore same za sebe. Rijeka je u prvoj četvrtini prvenstva uzela 10 od mogućih 27 bodova, skromnih 37 posto. U drugoj četvrtini slika je potpuno drukčija – 17 osvojenih bodova, odnosno 63 posto učinka, kroz pet pobjeda, dva remija i samo dva poraza. To više nije slučajnost, to je trend.

U tih devet kola Rijeka je treća momčad prvenstva sa šest pobjeda i svega tri remija. Sjajnu seriju, započetu povijesnom, rekordnom pobjedom protiv Hajduka na Rujevici, bijeli su završili silno važnom pobjedom u Puli. Ispred su samo Dinamo s 19 i Hajduk s 18 bodova, dok su Slaven Belupo i Istra 1961. ostali na 14. Gledamo li pak formu posljednjih pet dvoboja s četiri riječke ligaške pobjede, jednim remijem i 13 bodova od 15 mogućih bodova, Rijeka je poravnata s Dinamom kao najjača momčad lige.

Promjena ima ime i prezime. Sanchez je preuzeo momčad u šestom kolu, u trenutku kada je Rijeka bila daleko od slike kakvu danas gledamo. Naravno da mu je trebalo neko vrijeme da sve sjedne na svoje, da upozna prije svega svoju novu momčad... U 13 prvenstvenih utakmica pod njegovim vodstvom Rijeka je osvojila 22 boda od mogućih 39, to je gotovo 60 posto učinka. Šest pobjeda, četiri remija i tri poraza. Za usporedbu, u prvih pet kola pod Đalovićem osvojeno je pet bodova, tek 33 posto. Razlika je ogromna i vidljiva u svakom segmentu igre.

Naravno da nije sve idealno, posebno upada u oči jedna stvar. Sva tri prvenstvena poraza pod Sanchezom došla su u gostima, gdje je riječki učinak 2-2-3 i "samo" osam bodova od mogućih 21. S druge strane, Rujevica je ponovno postala ono što mora biti – tvrđava. Četiri pobjede, dva remija, niti jedan poraz, 14 bodova od mogućih 18. Kada se tome dodaju europske utakmice (dvije pobjede i remi) te "gostujuća" pobjeda u Kupu na Maksimiru, dolazimo do impresivne brojke: deset utakmica koje je Sanchez vodio na Rujevici, sedam pobjeda i tri remija. Zadnji poraz na Rujevici dogodio se još krajem kolovoza, u četvrtom kolu, protiv Varaždina.

I upravo je Varaždin, uz Dinamo, jedina momčad koja je Rijeku ove sezone dobila oba puta. S Lokomotivom su upisana dva remija, Gorica je jedina momčad koju je Rijeka pobijedila u oba susreta. Protiv Hajduka, Osijeka, Belupa i Istre omjer je pobjeda i remi, dok je s Vukovarom upisana pobjeda i poraz. To pokazuje stabilnost koju Rijeka prije nekoliko mjeseci jednostavno nije imala.

Kada se sve zbroji i oduzme, ostaje nekoliko riječkih utakmica koje su sigurno mogle i drugačije završiti. Poraz u Vukovaru koji se morao izbjeći, neodlučeni ishodi u Koprivnici i doma protiv pulske momčadi. Sedam je to bodova koje je Rijeka izgubila olako, da su djelomično uzeti, danas bismo pričali o zaostatku od četiri boda za Dinamom, i to uz činjenicu da je Rijeka u oba međusobna ogleda bila bolja momčad, a upisala je dva poraza. Tko te pita...

No, gledanje unatrag sada nema smisla. Rijeka je konačno izašla iz zone u kojoj je bila "zakopana", između sredine i donjeg dijela ljestvice, bez jasnog identiteta i kontinuiteta. Danas ima igru, ima rezultat i ima Rujevicu koja ponovno nosi momčad. Ogled sa Slavenom nije samo još jedna utakmica. To je prilika da se napravi novi korak prema vrhu, da se aktualni prvak dodatno odvoji od donjeg doma i potvrdi da ovo što gledamo nije prolazna faza, nego stvarni povratak Rijeke tamo gdje pripada.