Iz ovoga bi i Brian De Palma mogao učiti. Način na koji si je Hajduk, u režiji mladog Marina Skelina i svih njih zajedno, prosvirao glavu u grotlu Rujevice izučavat će se na nogometnim, sudačkim i filmskim akademijama, kao potvrda da trileri i drame kakve sport režira nemaju granice. Hajduk si ovo nije smio dopustiti.
Roko Brajković odigrao je najbolju utakmicu karijere, seriju dobrih i odličnih poteza u kojima se itekako vidjelo da je raspoložen i u formi okrunio je golom u četvrtoj minuti sudačke nadoknade i već je praktično imao aurolu junaka. Jedan od najvećih talenata splitske akademije koji je pomalo klizio prema gorkoj sudbini mnogih koji su završili na marginama, odbačeni i zaboravljeni, digao se iznad svih i činilo se da će s Gonzalom Garcijom skinuti pečat gubitnika, a na kraju se u heroja na Rujevici prometnuo još veći zagubljeni “wunderkind” Gabrijel Rukavina u 20. minuti sudačke nadoknade. Nevjerojatna večer igrača iz sjene.
U divljoj utakmici napetosti u zraku, a intenziteta, žestine, snage, moći, trke na terenu, garnirano s dobrom dozom nervoze i prekidima obavijenima vatrom i dimom te neuvjerljivim suđenjem, svjedočili smo događaju koji će imati repove, ali i šalje poruku koliko hrvatski nogomet može biti čudesan.
Hajduk je prema naprijed odigrao najbolje poluvrijeme ove godine, nogomet Gonzala Garcije na protivničkoj polovici u prvom dijelu pokazao je svijetlo lice, trokuti su funkcionirali, međulinijski prostori izvrsno su napadani, igrači iz drugog plana odlično su se kretali i ubacivali, lopta je bila točna, dvaput su zabili, jedan gol im nije priznat zbog malog zaleđa, pogodili su gredu, Šego je zapucao dvije prilike, kad bi postojao samo taj aspekt igre, ocjena bi bila visoka. Učinili su gotovo sve što je trebalo. No, u isto vrijeme defenzivno su visjeli, Rijeci su prolazile lopte iza leđa neiskusne obrane koja je gomilala kartone i pogreške, da bi im na kraju presudila. Ponovno nisu bili konzistentni, ovaj put niti sretni. Skupo plaćaju sve slabosti koje pokažu, posebice u defenzivnoj igri i mladim rješenjima.
Rijeka je pokušavala otvarati napade i s četvoricom i s trojicom, imala je lijepih dionica, ali gosti su joj zadavali muke, posebice Pukštas za kojeg se Barco prilijepio poput čička, a ni to mu nije pomoglo da ga spriječi u postizanju pogotka. No, kako je igra tekla, dodatno se posložila i bila sve uvjerljivija, dominantno je preselila igru pred vrata Hajduka, uz pomoć neopreznih suparnika dobila je dva jeftina jedanaesterca i spasila se. Pokazala je upornost, vjeru u sebe i odlučnost da igra i gine do kraja, zato je na kasi. Kup je njezino natjecanje i nebo je tako reklo.
Zlomislić je imao sve predispozicije da bude tragičar, na kraju je to Skelin, koji je upao u sastav umjesto Marešića pola sata prije početka, kada je Hajduk dobio dojavu da Marešić ne smije igrati. Fruk, kojem nije polazilo za rukom, pa ni jedanaesterac, dobio je drugu šansu. Kao da je negdje bilo zapisano. Marku Livaji još jedna sezona ide prema kraju bez trofeja. Igrao je malo, ali Hajduk nije zato pao. Ovaj put nije. Počinili su zločin protiv samih sebe.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....