Bijeli riječki nogometni brod posljednji je put bio na prvom mjestu lige, s punim vjetrom u jedrima, još tamo u prosincu 2021. godine pod vodstvom Gorana Tomića. Tu sezonu 2021./2022. (odnosno, njezin prvi dio) momčad s Kvarnera, koju je vodio šibenski stručnjak, pomalo je neočekivano najviše vremena provela na čelu prvoligaške kolone.

Nakon poraza od PAOK-a u play-offu Europske lige, Tomićevi puleni nanizali su odlične ligaške rezultate, u prvih osam kola upisali su šest pobjeda, jedan neodlučeni rezultat (s Dinamom 3:3 u Maksimiru) i svega jedan poraz (protiv Osijeka kući 1:0). Šokantnim porazom protiv Hajduka na punoj Rujevici krajem studenog (2:3) golom Mlakara duboko u sudačkoj nadoknadi riječka momčad počela je gubiti korak za samim vrhom, da bi ga konačno ispustila s dva vezana loša domaća rezultata u prosincu (remi s Osijekom 0:0 i poraz od Gorice 1:2).

Rezerve ima još mnogo

Umjesto pojačanja, riječka je momčad u zimskom prijelaznom roku ostala bez nekoliko standardnih, iskusnih pojedinaca (Galović, Tomečak) za koje nisu dovedene adekvatne zamjene, bilo je samo pitanje vremena kada će maksimalni broj okretaja, na kojima je Rijeka tu jesen “okretala” pasti, poraz od Hrvatskog dragovoljca u ožujku (2:1), sastavljenog od čak desetorice riječkih igrača na posudbi, bio je samo početak konačnog pada Tomićeve Rijeke, koja je u konačnici završila na četvrtom mjestu s 14 bodova zaostatka za prvakom Dinamom.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Ta i ova Rijeka mogu se uspoređivati jedino po aktualnom rezultatu, sama srž te dvije momčadi dijametralno je suprotna. Aktualna Rijeka vodeća je momčad lige, iako brojni današnji igrači još uvijek nisu dosegnuli svoju optimalnu razinu forme koja očekivano varira s obzirom na činjenicu da je Rijeka, prema prosjeku godina svojih prvotimaca, druga najmlađa momčad lige.

Igra Tomićeve Rijeke, uz povremene bljeskove ostatka momčadi, uglavnom se svodila na golove Josipa Drmića i njegove “vizionarske” sposobnosti u napadu, a današnja Rijeka ne ovisi o samo jednom igraču, posebice kada je u pitanju napadački potencijal. Brojke to i potvrđuju, silna opasnost prijeti od svih ofenzivnih prvotimaca (Ivanović, Fruk, Pašalić, Janković i Pjaca), kojima se nerijetko pridodaju i ostali igrači kojima nije strano postići pogodak.

Aktualni vratar i kapetan momčadi Nediljko Labrović, te neumorni veznjak Lindon Selahi, jedini su igrači koji su bili dio te Tomićeve Rijeke i ove aktualne, s tom razlikom da su danas obojica nemjerljivo bolji igrači nego što su to bili tada. Labrović je već duže vrijeme na visokoj razini, zasigurno najbolji vratar lige, dok je Selahi izrastao u modernog zadnjeg veznog igrača, koji je svoju igru konačno podredio momčadi i postao najbolji “razarač” protivničkih obrana.

Podrška sve jača

Koliko će ova Rijeka potrajati na prvom mjestu ovisi isključivo o njima samima, no ono što je definitivno plus Željka Sopića i njegovih pulena jeste činjenica da pritiska naprosto - nema. I ne smije ga biti, mlada riječka momčad doslovno se igra nogometa, uživa u njemu i svim njegovim blagodatima.

Željko Sopić

DAMIR SKOMRLJ Cropix

To nikako ne znači, niti bi to trener Sopić dozvolio, ikakvo opuštanje i samozadovoljstvo postignutim rezultatima, a u konačnici, niti je Rijeka takva sredina koja će, nakon što je njihova voljena momčad provela dva kola na čelnoj poziciji, bahato početi razmišljati o naslovu prvaka. Ne da je samo zec u šumi, nema još niti šume na vidiku kada je u pitanju podvlačenje crte nakon 36. kola. Neka dečki uživaju, a navijačima nitko ne može oteti snove i silni entuzijazam kojeg Rijekini “luđaci”, kako ih je Sopić nazvao u najpozitivnijem mogućem smislu, iskazuju sve većom i snažnijom podrškom iz kola u kolo...