Već sezonama unazad, kao nepisano pravilo uoči derbija Rijeke i Dinama, oko Maksimira se nekako pokrenu priče oko najboljih igrača Rijeke, koji bi iduće sezone mogli bijeli dres zamijeniti onim – modrim. Je li u pitanju svjesno unošenje nervoze u redove kluba s Kvarnera ili u svemu tome ima i nešto više, prosudite sami. Doduše, neke stvari pokrenu se i na temelju prijašnjih iskustava, ne bi bilo prvi put da igrači Rijeke, baš poput Marija Gavranovića ili Marka Leškovića odjenu dres Dinama u idućoj natjecateljskoj sezoni ili, pak, da prodani igrači Rijeke ostanu na posudbi na Rujevici do kraja sezone, poput Ivana Nevistića ili Daniela Štefulja.
Uoči derbija 30. kola između dva najbolja hrvatska kluba ovog desetljeća ista se priča “zavrtjela” oko - Josipa Drmića. Prva i glavna razlika, uz brojne druge, između svih gore spomenutih igrača i najboljeg strijelca Rijeke ove sezone, u ovom je slučaju ta da švicarski internacionalac nije igrač kluba s Kvarnera, već za Bijele nastupa kao posuđeni igrač Norwicha. S obzirom na to da je još zimus ušao u posljednjih šest mjeseci ugovora s premierligašom koji će, sad je to već izgledno, opet napustiti elitno društvo, a posebice gledajući odnose koji gotovo da i ne postoje s otočkim klubom, vrlo je izvjesno da će Josip Drmić barem formalno promijeniti poslodavca.
Jedno je sigurno, Rijeka tu figurira kao destinacija broj jedan iz više razloga. Klub s Kvarnera pružio je priliku za nogometnu reinkarnaciju švicarskom igraču hrvatskih korijena, sam je jednom izjavio da je bio na dnu dok ga nije pozvala – Rijeka. Igračima koji su sebe već dobrano ostvarili u nogometnom, pa i u financijskom smislu, a Drmić zasigurno s bogatim međunarodnim iskustvom i s 29 godina na leđima spada u takve igrače, par desetaka tisuća eura na godišnjoj razini sigurno neće biti presudan faktor zbog kojeg bi promijenili boju dresa. Osim toga, Drmić se izvanredno snašao u Rijeci, igra možda i svoj nogomet života, na terenu i izvan njega uzor je i primjer suigračima, jednom riječju, Drmić u Rijeci ima sve ono što jedan napadač može poželjeti.
Prije nego novac, Drmića bi iz Rijeke mogla “potjerati” neslaganja oko nastavka suradnje, odnosno, ambicije koje možda nisu usklađene kada su pitanju želje najboljeg napadača i kluba. Nakon drugog vezanog poraza protiv Gorice, izravni Drmić je, kao kapetan, jasno zavapio za promjenom kursa u svim klupskim strukturama, odnosno, za boljim i jačim radom, ne amnestiravši pritom ni sebe, kao ni vlastite suigrače.
Dobri rezultati i pobjede, pak, liječe sve, zajedništvo koje Rijeka ima, kako na terenu tako i na tribinama glavna je snaga ove Rijeke, koja time nadoknađuje brojne objektivne slabosti koje ima, baš kao i svaki klub... Sam Drmić je u nekoliko navrata tijekom sezone riječima, ali i djelima, pokazao koliko mu je stalo do Rijeke, gard koji Švicarac iskazuje na terenu i izvan njega, napose u medijskim istupima pokazuje upravo to. Još uvijek odzvanja njegova izjava nakon velike pobjede nad Osijekom u polufinalu Kupa, bit će to prva, svi se nadamo ne i posljednja utakmica u kojoj će riječki broj “18” zaigrati za trofej. Zvuči pomalo nevjerojatno, no Drmić će se na Poljudu protiv Hajduka po prvi put u svojoj bogatoj karijeri naći u poziciji da nešto osvoji, rekli bi Fiumani “ki to more platit’”...
Posljednja, ali nikako manje važna činjenica koja bi Drmića trebala još neko vrijeme vezati za Rujevicu, jest i – dana riječ. Predsjednik Damir Mišković i Josip Drmić dali su si riječ da će, ukoliko ne dođe neka nemoralna ponuda koja bi uvelike zadovoljila obje strane i ne bi ostavila prostora za dogovor, Josip na ljeto (p)ostati igrač – Rijeke. U punom smislu te riječi. Na kraju, Drmić je taj koji će birati i imati pravo izbora, ponuda sigurno neće manjkati, no Josip jako dobro zna što mu je Rijeka dala, baš kao i on njoj. Ljubav je to – uzajamna. Naravno, i ljubavi imaju svoj kraj, ova romansa još uvijek nije zrela za – brodolom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....