Dvije pobjede u 2024. vinule su Rijeku na prvo mjesto HNL-a i u očima promatrača povećale šanse za naslov prvaka, iako je i dalje na kladionicama treća iza Dinama i Hajduka.
Rijeka je za hrvatske prilike igrački poprilično dobro posložena ekipa, koja je ostala na okupu i ima idealno ozračje, s golemim motivom i samopouzdanjem, a bez imalo pritiska s kojim žive Hajduk i Dinamo. To je njezina najveća prednost u utrci za krunu. Pogotovo što su Modri i Bijeli u grču, teturaju i njihove posljednje prikazane izvedbe nisu nimalo šampionske...
Rijeka ima normalnu sportsku atmosferu, bez euforije i depresije, bez groznice i mača nad glavom, sezonu HNL-a nije proklamirala kao “biti ili ne biti”, to je razdvaja od izravnih suparnika. Što ne znači da nemaju ambicije, iako ih bitno umjerenije komuniciraju. Trener Željko Sopić počeo je govoriti o tituli za razliku od klupskih čelnika.
Rijeka ima i najboljeg vratara u prvenstvu Nediljka Labrovića, možda i najboljeg zadnjeg veznog Lindona Selahija, iako će netko kazati drugačije vrednujući neke druge, ima i reprezentativce i mlade potentne igrače, i stopere za koje trener naglašava da su najkvalitetniji u HNL-u, ali ipak nema veću igračku kvalitetu ni od Dinama, ni od Hajduka. Čak niti moć pobjeđivanja, budući da su mnoge bodove prosuli u prvom dijelu sezone zato što nisu zabijali šanse i zatvarali utakmice, a Goricu i Hajduk pobijedili su preokretima s dobrom dozom sreće. U Velikoj Gorici dobili su dva kaznena udarca gotovo ni krivi, ni dužni.
Rijeka osim toga ima jak domaći teren, izvrsnu podršku navijača, međutim, nije ušla u kontinuitet pobjeda jer “iščašila bi nogu” na utakmicama koje se moraju rješavati, pa će najveći izazov za Bijele s Kvarnera u nastavku biti kako u nizu stavljati po tri boda na konto. Počevši od Istre 1961, pa ponovno moraju u Veliku Goricu, dolazi im Lokomotiva...
Ti će susreti pokazati od kakvog su materijala satkani jer za titulu u svakom mora biti zacrtana pobjeda, a takvi dometi bitno bi nadišli ono što su radili ujesen.
Željko Sopić stigao je na klupu krajem ljeta, ekipu mu je formirao Sergej Jakirović, a on dobio još neke igrače. Mogao je “uglazbiti” određene sheme u igri, iako se ne može reći da je to djelovalo impozantno. Prednost mu je što nastavlja s istim kadrom, neće morati nanovo uigravati momčad, a dobit će i osnaženje u špici.
Na Poljudu smo vidjeli još jednu igrački skromnu utakmicu, ne samo Hajduka, nego u značajnom dijelu susreta i Rijeke. Nudili su igru s kojom ne bi imali puno nade u europskim kvalifikacijama protiv iole ozbiljnijeg suparnika, osim da se eventualno tješe kako su skupo prodali kožu.
Međutim, u HNL-u danas nema klase za sebe i to je također šansa Rijeke za koju je očito da ima još ozbiljnog prostora za napredak. Ako im iskustva od jeseni pomognu da riješe u svoju korist neke susrete kakve ranije nisu, imat će pravo na nadu da nakon sedam godina donesu trofej državnog prvaka na svoju Rujevicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....